Zapad ili Rusija: Gdje je Bjelorusija?
19. august 2020
Pogled na zemljopisnu kartu pokazuje posebnu poziciju Bjelorusije. Zemlja na zapadu graniči sa članicama NATO-a Poljskom, Litvom i Latvijom. Na jugu sa Ukrajinom i na istoku sa Rusijom.
Bjelorusija međutim nije "tampon država", smatra Gustav Gressel iz European Council of Foreign Relations (EFCR) iz Brisela. "Bjelorusija nije neutralna kao Švicarska, Švedska ili Finska." Ova istočnoeuropska zemlja je članica vojnog saveza "Organizacija ugovora o kolektivnoj suradnji" (OVKS) kojim dominira Rusija.
Članice e organizacije, pored Bjelorusije, su Rusija i Armenija. kao i tri centralnoazijske države, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan. Na ovaj savez se prošlog vikenda pozvao bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko. On je ustvrdio da NATO koncentrira svoje trupe na zapadnoj granici sa Bjelorusijom. A ruski predsjednik Vladimir Putin je, nakon telefonskog razgovora sa Lukašenskom, izjavio da će Rusija pomagati svom bjeloruskom savezniku "u okviru ugovornih veza".
Optužbe protiv NATO-a
Generalni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg je odmah negirao Lukašenkove tvrdnje da postoje pomijeranja trupa. Savez nije, rekao je Stoltenberg, stacionirao dodatne trupe u Poljskoj ili Litvi, već je "strogo defanzivan" i "spreman zaustaviti svaku agresiju protiv NATO-saveznika". Predsjednik Lukašenko je nakon toga dao naredbu o početku vojnih manevara na bjeloruskoj zapadnoj granici. Šef države pokušava konstruirati napade iz vana kako bi Rusiju ohrabrio na vojnim napad u vlastitu korist, pretpostavlja Gustav Gressel iz EFCR-a. "No Putin nema namjeru to učiniti. Sve dok Bjelorusija ne pređe crvenu liniju. Dakle dok se pridržava ugovora o državnoj uniji, ekonomskoj i vojnoj suradnji, Rusija neće napasti", kaže Gressel za DW.
Rusija ne podržava neizostavno Lukašenka
Prema procjeni ovog eksperta, Rusija svoju strategiju ne bazira na autokrati Lukašenku, već joj je važno da ta zemlja bude i ostane proruska. Promjena vlasti, kako on dalje kaže, ne bi bila Kremlju neugodna sve dok promjena vlasti ne bi bila povezana sa Zapadom, EU ili čak NATO-om.
No to tako ni ne izgleda. Opozicija nije postavila zahtjev da Bjelorusija mora ići u pravcu EU. Opoziciona političarka Maria Kolesnikova je za list "Welt am Sonntag" rekla da su sankcije, koje je EU sada podigla protiv pojedinih političara, prije kontraproduktivne. To će, kako je dalje rekla, prije opteretiti klimu u kojoj se odvijaju razgovori između vlade i opozicije. "Sankcije dolaze prerano", rekla je Kolesnikova.
Diplomate EU u Briselu već danima upozoravaju da Rusiji ne bi trebalo pružiti nikakav izgovor za tvrdnju da se EU miješa izvana. Predsjednik Europskog vijeća, Charles Michael, je rekao, iako diplomatski, da ljudi u Bjelorusiji imaju pravo da sami odlučuju o svom vodstvu i to bez nasilja.
Direktni zahtjev za ostavkom predsjednika Lukašenka on nije uputio. I njemačka kancelarka Angela Merkel i ruski predsjednik Vladimir Putin su navodno u telefonskom razgovoru, koji je vođen u utorak, bili suglasni u tome da ne bi trebalo biti "miješanja izvana".
Bez poređenja sa Ukrajinom
Ruska vojska bi mogla zauzeti Bjelorusiju za nekoliko dana iako u zemlji ne postoji velika ruska vojna baza. No Kremlj vjerojatno nema interesa za jednu takvu intervenciju, smatra Gressel iz "European Council on Foreign Relations".
Bjelorusija se ni u kom slučaju ne može porediti sa Ukrajinom, smatra on. Tamo je, podsjeća Gressel, Putin nakon prozapadnog zaokreta 2014. godine anektirao Krim i započeo rat na istoku Ukrajine. U Bjelorusiji je, kako dalje kaže Gressel, stanovništvo više proruski orijentirano. Obje države su ugovorima povezane u jednu Uniju. Zbog čega dakle umarširati?
Prije je problematičan prevrtljivi kurs ugroženog predsjednika Aleksandra Lukašenka. Nekoliko dana prije izbora Lukašenko je dao uhapsiti 32 Rusa sa optužbom da su ruski vojnici i da imaju nalog da destabiliziraju Bjelorusiju. Ruskoj volji da izgradi veliku vojnu bazu u Bjelorusiji Lukašenko nikada nije udovoljio. On je uvijek bio pohlepan za neovisnošću i čak je uspostavljao labave veze sa NATO-om.
Bjelorusija sudjeluje u nekim programima NATO-a, čak je razmišljala o zajedničkim manevrima. Ovaj prevrtljivi kurs između dva tabora je EU 2016. godine pohvalila ukidanjem sankcija protiv rukovodećih krugova u Minsku.
Neki komentatori pretpostavljaju da bi se Rusija mogla osloniti na to da bi na eventualnim novim izborima bio izabran proruski, ali moderni nasljednik Lukašenka. Kandidat bi mogao biti Viktor Babarika. Lukašensko je dao uhapsiti Babarika kada se on kandidirao za predsjedničke izbore. Babarika je šef jedne bjeloruske tvrtke kćeri ruskog Gazproma. On se zalaže za nezavisnost i od Zapada i od Rusije.
Ukrajina ne slovi kao model za stanje u Bjelorusiji. No kako bi bilo sa Armenijom? Tamo je tokom "Baršunaste revolucije" u aprilu 2018. godine proruski šef vlade zamijenjen jednim za kojeg se pretpostavlja da je više orijentiran prema Zapadu. Kremlj je čekao i posmatrao.
Danas je Armenija daleko od toga da, primjerice, izađe iz ekonomske unije ili vojnih ugovora sa Rusijom. Premijer Armenije i bivši vođa protesta, Nikol Pašinjaj, u međuvremenu slovi kao Putinov prijatelj.