Zaokret Evropske centralne banke stiže suviše kasno?

Pritisak u kotlu je na kraju bio preveliki. Inflacija koja je sve više ulazila u evrozonu, ipak nije bila „privremena pojava", kako su to početkom godine proklamovali čuvari valute u kulama Evropske centralne banke (ECB) na istoku Frankfurta. Ne, sve veće cijene energije i hrane, koje sve više opterećuju industriju i potrošače, postale su opasnost – za privredu, ekonomski rast i društvo u cjelini.

-pročitajte još: Rekordna inflacija u zoni eura

Vlade širom Evrope pokušavaju da preduzmu kontramjere, Berlin na primjer sa doplatom za energiju za svako domaćinstvo, popustom na gorivo i kartom od devet evra za lokalni prevoz. Ali jedini koji zaista mogu da učine sve kako bi zaustavili rast cijena, jesu centralni bankari. Samo oni mogu da odvrnu zavrnuti šaraf kamatnih stopa. A tek kada kamate porastu, postoji nada da će cijene prestati da rastu. To je uobičajeno rješenje – osim u Ankari, ali to je već neka druga priča. Tamo svemoćni predsjednik smatra da su visoke kamate krive za rast cijena.

Odluka Upravnog savjeta Evropske centralne banke djeluje, međutim, sve je nekako čudno. Poslije jedanaest godina ponovo se povećavaju kamatne stope, ali iako su "centralni" bankari predvođeni Kristin Lagard posljednjih nedjelja više puta na to pripremali tržišta, oni su propustili priliku da to urade već ovog četvrtka i pomjerili su to za sljedeći sastanak koji je zakazan za 21. jul. Izgubljeno vreme!

Zašto se gubi vrijeme?

Izgubljeno, jer se sa svakom nedjeljom koja prođe učvršćuju očekivanja potrošača da će cijene i dalje da rastu. „Svako ko koketira sa inflacijom, s njom će se i vjenčati", rekao je bivši predsjednik Bundesbanke 1970-ih. Drugim riječima, rast cijena je pokretač inflacije. Sada će u nekom trenutku sindikati morati da traže znatno veće plate, što će za posljedicu imati – rast cijena. Ta takozvana „spirala cijena-plate" može se usporiti samo uz velike muke i poteškoće. Potez koji je najavila ECB jeste dakle ispravan, ali može se desiti da dolazi sviše kasno i da neće biti dovoljan.

Naravno, berza je odmah reagovala padom cijena, za to je bila dovoljna i sama najava. Jasno je da će narkoman, ako mu oduzmete drogu, reagovati prilično burno. „Droga" je u ovom slučaju kupovina svih vrsta obveznica, što ECB već godinama prekomjerno radi, kako bi podržala tržišta i na mala vrata ubacila svjež novac. Prema proračunima ekonomskih istraživača iz manhajmskog Centra za evropska ekonomska istraživanja (ZEW), Evropska centralna banka je na to potrošila ogromnih 4,4 biliona evra.

Nisu potrebni novi programi pomoći

Dilema s kojom se suočavaju monetarne vlasti je uvijek izbor između kuge i kolere. S višim kamatnim stopama oni usporavaju rast cijena, ali istovremeno, ako to suviše energično rade, rizikuju da unište malu i nježnu biljku privrednog rasta nakon pandemije korone. I još nešto: više kamatne stope otežavaju stvari za one zemlje koje moraju da se nose s velikim teretom dugova - uzmimo za primjer samo Grčku i Italiju. One su mogli da žive s politikom nulte kamatne stope, jer je zaduživanje tako bilo jeftino.

Pa i ne mali broj kompanija je takođe jako zadužen i mogao bi da ih odnese talas kamatnih stopa koji će uskoro krenuti. To je ono što je Kristin Lagard i najavila ovog četvrtka: povećanje kamatnih stopa u julu je samo početak. Još jedno, vjerovatno jače, moglo bi da uslijedi u septembru.

To takođe znači da dužnička pravila koja je Evropska unija sama sebi zadala (samo da bi ih stalno kršila ili poništavala, kao što je to trenutno slučaj), trebalo bi što prije vratiti na snagu. Trenutno nema potrebe za ogromnim programima podsticanja rasta privrede, jer je najprije potrebno razumno uložiti sredstva iz postojećeg paketa pomoći uvedenog zbog korone. Na kraju krajeva, i tako masivni programi pomoći su – pokretači inflacije.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu