Čekanje u Berlinu

Sarmah K. je uspio. Ali, napolju još čekaju stotine mladih iz Sirije ispred šaltera na kojem bi trebalo da započne novo poglavlje njihovog života. Registracija traje i po nekoliko sati nakon čega svako od njih uspije da dobije prenoćište. Pored Sarmaha sjedi dvoje djece, dječak i djevojčica stari šest i sedam godina. Na pitanje da li su djeca njegova, smije se i vrti glavom i govori: ne, djeca nisu moja. Samrah ima tek 21 godinu, ali sve ono što je pretrpio u svojoj zemlji učinilo je da izgleda znatno starije.

On je iz Alepa i u tom gradu je započeo studije medicine. Ne želi da ga fotografišemo. Porodica mu, kaže, živi u Zabadaniju, gradiću 30 kilometara sjeverno od Alepa, u kojem je u julu došlo do žestokih sukoba između pobunjenika i sirijske vojske. Njegova porodica živi u užasnoj situaciji; svakodnevno bombardovanje, pucnjava... priča na lošem engleskom i pravi gest kao da hoće da zapuši uši. Na jednoj cedulji je zapisao svoj put: Liban, Turska, Grčka, Makedonija, Srbija, Mađarska, Austrija, Njemačka... Skoro mjesec dana je trajao put...

Mrtvi umorni, ali opušteni

I onda, kada je ovaj mladi Sirijac konačno stigao u Berlin, pet dana je čekao ispred Državne službe za zdravstvo i socijalno staranje (LaGeSo) . Ovog utorka konačno je došao na red. LaGeSo je jedina ustanova koja se u Berlinu bavi izbjeglicama i koja u ovom trenutku ima posla preko glave. Samo u julu je bilo preko 4.000 onih koji su podnijeli zahtjev za azil. Ali, šta je ovaj haos ovdje u odnosu na građanski rat kojem je Sarmah umakao. Na sigurnom je, od volontera dobija hranu i piće, ostaje samo da se strpi. A kada se čovjek jednom nađe unutra, onda ponovo funkcioniše njemačka birokratija sa svim svjetlosnim i zvučnim signalima i gomilom tabli sa obavještenjima. Takođe i ispred ulaza je parkirano vozilo u kojem se nalazi rentgen, zbog toga što veliki broj izbjeglica boluje od tuberkuloze (TBC).

Sarmah je mrtav umoran, ali opušten. Kao i sve sirijske izbjeglice, i on ima dobre šanse da dobije azil u Njemačkoj. "Njemačka je fantastična zemlja", kaže on, ponavljajući više puta svoju jedinu želju: studij, studij, studij... On želi da nastavi studirati medicinu u Njemačkoj. Ali, Sarman K. mora da počne sa učenjem njemačkog.

Senat se savjetuje a volonteri rade

Ispred berlinske službe za izbjeglice stoji gomila ljudi. Ulaz je na suncu, a temperatura u utorak je bila 34 stepena - u hladu - ali onaj ko ne želi da propusti svoj red mora izdržati. A dok se Senat u svojoj crvenoj vjećnici savjetuje o formiranju novog štaba za izbjeglice volonteri su već odavno u akciji. Berlinski vodovod postavio je štand na kojem izbjeglice mogu da se opskrbe vodom. Djevojke idu i dijele voće i led. Udruženje "Moabit pomaže" je u internetu uputilo apel za donacijama onog što bi u ovom trenutku izbjeglima moglo biti od koristi i danima sakupljaju priloge u zgradi pored: hranu, četkice za zube, gelove za tuširanje, pelene za djecu i vreće za spavanje, pa i kolica za djecu koja su pak veoma tražena jer mnogi nose svoju djecu na rukama. Na jednom mjestu djeca mogu da se igraju, da slikaju i da prave nešto svojim rukama. Atmosfera izgleda opušteno. Drugačije nego u petak prošle sedmice kada je jedan od zaduženih za održavanje reda dobio flašu u glavu.

Vikednom pomaže policija

Svakog dana kada se dostigne rekordnih 600 prijava dolazi do tuče pa mora da se umiješa i policija. Od novopridošlih u Berlin skoro je polovina s Balkana, kojima je šansa da dobiju azil ispod jednog procenta, ali to ne mijenja ništa u procesu registracije. A tu su i izbjeglice koje su već registrovane i koje čekaju da dobiju zdravstvenu knjižicu ili kartu za gradski prevoz, onda se broj onih koji čekaju u redu popne i do 1.000 ili 1.200, govori za DW Silvia Kostner, portparolka Državne službe za izbjeglice.

Za prvu registraciju izbjeglica trenutno je angažovano oko 80 službenika - a to je premalo. Služba već dvije godine zahtijeva da joj se odobre nova radna mjesta, ali vrlo malo njih je odobreno uprkos povećanom broju izbjeglica. A sada odjednom može i brže da se radi na regrutiranju novog personala. Tako da se mogu angažovati zaposleni u drugim službama ali i penzioneri. No, i oni prvo moraju da budu uvedeni u posao.

Na jednom znaku stoji napisano da je služba zatvorena u subotu uveče i u nedjelju da se vikendom izbjeglice mogu obratiti policiji. A policija koja je takođe slabo osposobljena može da zaboravi svoj svakodnevni posao, patroliranje gradom, i da se bavi registracijom izbjeglica. Jedino je situacija sa prevodiocima bolja: oko 150 njih je spremno da prevodi sa 30 do 40 različitih jezika. To su mahom ljudi koji takođe imaju migrantsko porijeklo, kaže Silvia Kostner portparolka Službe.

Berlin računa sa 30.000 izbjeglica

No, dobro je da su službe barem nešto organizovale, doduše nakon žestoke kritike javnosti: a to je da one koji ne stignu na red da obave registraciju uveče prebace autobusima u privremeno prenoćište tako da ne spavaju po ulici i parkovima kao beskućnici. Gradonačelnik Berlina Mihael Miler (Michael Mueller) govori kako je jedan građanin Berlina sopstvenim sredstvima, za djecu u privremenim smještajima, kupio krevete. Novo je i to da postoje mobilni timovi Državne službe za izbjeglice koji odlaze u privremene smještaje i obavljaju registraciju. Tako da neki uspiju da se spase barem od čekanja u redu ispred LaGeSo-a.

Berlin računa da će do kraja godine imati oko 30.000 izbjeglica. Grad zato želi da provjeri da li je moguća upotreba praznih zgrada kao naprimjer stare vjećnice u Berlin-Vilmerzdorfu. Glavni grad Njemačke bi trebalo da primi pet procenata svih izbjeglica koje stignu u zemlju. No, u protekloj godini je svaka četvrta izbjeglica dobila dozvolu boravka.