Zajednički „neprijatelj“ u Sarajevu

Saradnja lidera HDZ Bosne i Hercegovine Dragana Čovića i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika nije naišla na preveliko interesovanje srpskih medija. Prisustvo Čovića, ali i hrvatskog ambasadora u BiH Ivana Del Vekija na proslavi dana Republike Srpske, bilježi se tako samo kao još jedna protokolarna aktivnost u jednoj od zemalja regiona.

Pojedini mediji su ipak prenijeli izjave negodovanja koje su tim povodom stigle iz Sarajeva i Zagreba, ali se istovremeno u komentarima na medijskim sajtovima ističe da je ironično da je najglasniji u brizi za očuvanje BiH bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić – podsjeća se tako na njegovu čuvenu izjavu kako je „obavio svoj zadatak, i da Jugoslavije više nema".

Reagovao je i predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu u Skupštini Srbije Miodrag Linta, koji smatra „da je krajnji cilj ratnohuškačke politike Bošnjaka ukidanje Republike Srpske".

Ko koga napada i brani?

„Pomalo sam zbunjen reakcijama koje stižu iz Sarajeva i Zagreba", kaže za DW istoričar i profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu Čedomir Antić, koji je sa bivšim sarajevskim a sada beogrdskim profesorom politologije Nenadom Kecmanovićem napisao knjigu 'Istorija Republike Srpske' „jer ne znam da li je u redu da tu imaginarnu Bosnu i Hercegovinu brane hrvatski i bošnjački član Predsjedništva BiH protiv srpskog člana tog Predsjedništva, koji predstavlja trećinu građana te države? Pri tome je oni brane tako što hoće da promijene Dejtonski sporazum. A onda je provokacija kada se dva predstavnika srpskog i hrvatskog naroda sretnu na jednoj proslavi. Mislim da je besmisleno da Bošnjaci u BiH očekuju da Srbi slave dan kada je održan jedan neustavan i neuspio referendum 1992. godine".

Da li je prisustvo Dragana Čovića na proslavi Dana RS zaista dokaz nekakvog novog savezništva Srba i Hrvata u BiH? Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku, primjećuje da bi se tu pre moglo govoriti o savezništvu Čovića i Dodika. Ali, iza čitave te visoke politike i geopolitičkih predstava tipa koja velika sila koga podržava u Bosni, kriju se, prema njegovim riječima, prozaični motivi:

„Obojici je prije svega cilj da Bosna bude što manje funkcionalna država. Samo u takvoj državi oni mogu da brane takozvane nacionalne interese iza kojih se zaklanjaju, ali i svoje lične interese. Ne bi trebalo zaboraviti da su Dodik i Čović poznatiji, ne po svom političkom, nego po svom privredno-kriminalnom radu. Oni stoga moraju da učine sve kako bi zaštitili ono što su stekli", ocjenjuje Popović.

Koalicija iz koristi

„Mislim da je prije svega riječ o nekakvom trenutnom savezu, kakve smo na žalost imali i tokom rata u bivšoj Jugoslaviji", nastavlja Popović. „Nije to nikakva iskrena koalicija, nego koalicija iz koristi. Čini mi se da tu obje strane pokušavaju da drže odstupnicu jedni drugima u slučaju da neko u međunarodnoj zajednici odluči da Bosna ne mora da preživi. U tom slučaju bi srpska i hrvatska strana imale zajedničkog neprijatelja u zvaničnom Sarajevu", ističe direktor Centra za praktičnu politiku.

Sa druge strane, Čedomir Antić smatra da su besmislice, koje se sada čuju, da je sve to nekakva koalicija Srba i Hrvata koja ugrožava cjelovitost Bosne i Hercegovine. U tom smislu, kaže da je „svakako loše da dva naroda djeluju u savezu protiv trećeg. Mislim da je stoga ovo prije savez za očuvanje BiH, jer samo ovakva, dejtonska Bosna i Hercegovina, može da opstane. Svaka druga BiH je nasilje nad nekim. Međutim, Bošnjaci tu ne ostavljaju nikakav izbor. Mi vidimo da oni pokušavaju da naprave unitarnu državu tako što su prvo obespravili Hrvate u Federaciji, a potom bi obespravili i Srbe u Bosni i Hercegovini", ubijeđen je Antić.

Čudna hrvatska politika

Nekako je po strani ostalo prisustvo hrvatskog ambasadora u BiH proslavi Dana RS, ali taj momenat nije promakao našim sagovornicima. Hrvatska je povlačenjem ambasadora na konsultacije vjerovatno pokušala da se nekako ogradi od tog poteza, ali Dragan Popović primjećuje da je politika zvaničnog Zagreba prema BiH još uvijek „u najmanju ruku čudna".

„HDZ nikako da se odredi da li još uvijek vode Tuđmanovu politiku prema Bosni, koja je u suštini rušenje Bosne, ili pod pritiskom Evrope vode nekakvu drugačiju politiku. Čini mi se da je to najizraženije u krugovima oko predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, koji ne ispoljavaju baš najbolje namjere prema suverenitetu BiH i budućnosti te države", kaže Popović.

Čedomir Antić sa druge strane napominje kako je siguran da ambasador Hrvatske nije tamo otišao bez blagoslova Zagreba. „Isto tako sam siguran da vođstvo Hrvatske nikada ne bi podržalo čak ni najpravedniji zahtjev srpskog naroda u BiH da ne osjećaju kako su njihovi sunarodnici tamo obespravljeni. A paradoksalno je da sada ostatke njihovih prava u Bosni brane Srbi, što malo ko osim gospodina Čovića od hrvatskog vođstva razume, ili se pretvaraju da ne razumiju", napominje Antić.

Dodik – beogradski džoker?

A gdje je u svemu tome Srbija? Zanimljivo je da su skoro sve vijesti na temu Dodik-Čović-Del Vekio zaobišle Srbiju i uticaj zvaničnog Beograda na dešavanja u BiH. Uticaj Srbije se prije svega ogleda u tome da drži leđa Miloradu Dodiku, smatra Dragan Popović.

„Nikada se vjerovatno ne bi usudio da radi to što radi da nema podršku spolja. Naravno da mu stoga Vučić i njegova vlast sve vrijeme duvaju u jedra. Prosto Dodika koriste kao još jednu kartu na koju mogu da odigraju. Lako će ga se osloboditi ako to bude uslov za opstanak na vlasti, ali ga za sada drže kao još jednu vrstu aduta u raznoraznim pregovorima – bilo o priključenju Evropskoj uniji ili Kosovu. Nije loše imati jednog takvog nestašnog mlađeg brata u komšiluku, koga onda lako natjerate da napravi neku glupost, i time kupite sebi još malo autoriteta time što ćete to smiriti i pokazati neki regionalni uticaj", zaključuje Popović.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android