Ukidanje viza

Izvodi s bankovnog računa, dokaz o financijskim primanjima, izvještaji o plaćanju poreza, ugovor o stanovanju, izvodi iz gruntovnice, zdravstveno osiguranje, dokaz o putovanju natrag. Sve ovo je potrebno onome ko želi putovati u zemlje Šengena i u tu svrhu podnosi zahtjev za izdavanje vize. Drugim riječima ta osoba, da bi dobila vizu, mora dozvoliti da njen privatni život bude veoma pažljivo rasvijetljen.

Od 1980. godine ove i dodatne obaveze važe za turske građane. Podnositelji zahtjeva viznu proceduru opisuju kao ponižavajuću i veoma skupu. Vijest o postizanju dogovora između EU i Ankare će dakle brojne Turke veoma obradovati. Sada se mogu nadati da će od kraja juna, bez viza, moći putovati u ukupno 26 zemalja Šengena.

Za vladu u Ankari ovo je jedan od najvažnijih političkih ciljeva. Premijer Ahmet Davutoglu je nedavno u parlamentu rekao: "Ovo je san naših građana, star 50, 60 godina".

Vizna liberalizacija: 90 dana boravka na prostoru Šengena

Mnogo toga govori u prilog tome da će birokratske prepreke biti ukinute. Daleko više od 90 posto Turaka, koji podnose zahtjev u njemačkim konzulatima u Ankari, Istanbulu i Izmiru, dobija vizu. Proces obrade se odvija samo u konzulatu u Istanbulu na 30 mjesta.

Zagovornicima vizne liberalizacije je stoga ovaj korak samo logičan slijed. Ionako bi se pri tome radilo samo o vizama na kraći vremenski period. Tako bi se Turci smjeli zadržati maksimalno 90 dana u vremenskom periodu od 180 dana na prostoru Šengena.

Strahovanja da bi Turci zbog vizne liberalizacije mogli masovno hrliti na tržište rada EU ili na socijalne sisteme nisu stoga utemeljena. To potvrđuje i Goekay Sofuoglu, predsjedavajući Turske zajednice u Njemačkoj. "Njemačka nije privlačna, Turska trenutno nudi dovoljno ekonomske perspektive", kaže Sofuoglu.

Borba protiv korupcije za viznu liberalizaciju

U prijedlogu saopćenja nakon Samita u Briselu se navodi da je ukidanje viza kao cilj određeno "najkasnije krajem juna 2016". Ipak Turska u te svrhe mora ispuniti 72 uvjeta. Između ostalih, Turska mora prilagoditi svoje sisteme zaštite podataka i pravila izdavanja pasoša standardima EU. Ali tu je i uvjet suradnje sa susjedima Bugarskom i Ciprom.

Eksperti poput Alpera Ecevita sa Katedre za odnose sa EU na istanbulskom Bahcesehir Univerzitetu stoga smatraju da je ovaj termin iluzoran. U jednom intervjuu za Deutschlandfunk Ecevit je iznio sumnju da će pri svemu biti riječi i o unutarpolitičkim problemima poput borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. "Svako, ko poznaje Tursku, zna da se to ne može riješiti sada u roku od tri mjeseca", kaže Ecevit.

Upravo iz straha od takvih internih problema Turske skeptici poput bavarskog premijera Horsta Seehofera odbijaju potpunu viznu liberalizaciju za Tursku. Ako je i prihvataju, onda se ona odnosi samo na predstavnike turske privrede.

Seehofer kao konkretan razlog navodi konflikt sa Kurdima: Dok se u izbjegličkoj krizi diskutira prije svega o Sirijcima, mogućem prilivu kurdskih izbjeglica se posvećuje malo pažnje. Prema navodima vlade konflikt, koji eskalira na jugoistoku Turske, je već primorao na bijeg više od 350.000 ljudi.

Brojni traže utočište u Turskoj. Ipak bez obaveznih viza oni bi mogli doputovati u prostor Šengena kao turisti i onda zatražiti azil. U jednom intervjuu za ARD šef prokurdske stranke HDP, Selahattin Demirtas, je upozorio na to da će ljudi - ukoliko rat potraje - i dalje bježati. "I u Europu i u Njemačku", rekao je on.

Teroristi sa turističkom vizom

Slobodan prolaz za teroriste bi mogao biti konsekvenca vizne liberalizacije. Od toga strahuju protivnici viznih olakšica. I to u trenutku kada eksalira nasilje u Turskoj. Bombaši samoubice u dva posljednja napada u Ankari bili su turski građani. Sa novim planovima vizne liberalizacije mogli bi bez problema doputovati u EU.

Europska komisija bi koncem aprila trebala predstaviti prijedloge o tome da li je Turska ispunila neophodne zahtjeve za viznu liberalizaciju.