1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Zašto Pegida ima sve više pristalica?

Heinrich Daniel16. decembar 2014

"Patriotski Europljani" ponovo demonstriraju. Ponovo u Drezdenu i ponovo protiv "islamizacije Zapada". Velika uzrujanost, do koje zbog toga dolazi, nije opravdana smatra Daniel Heinrich.

https://p.dw.com/p/1E5Vh
Demonstracije u DrezdenuFoto: Reuters/H. Hanschke

Pegida je marka. Ni manje ni više. To je marka za pokret koji je daleko više od Pegida, Hogesa, Alternative za Njemačku ili pivskog Kongresa CSU-a u Donjoj Bavarskoj na kojem se zaklinjalo u kršćanski Zapad. Jer zapravo je sasvim svejedno kako se sve to naziva. Činjenica je sljedeće: U Njemačkoj brojni ljudi trenutno imaju strah od "islama". Riječ je o jednom difuznom, nekonkretnom osjećaju nelagodnosti koji se hrani iz cijele mješavine događaja i tema: od 11. septembra i sveprisutnog straha od islamističkog terora, debata oko nošenja marama i burki, radikalnosti "Islamske države", muslimana iz Njemačke, koji odlaze (u Irak i Siriju - op. red.), priliva izbjeglica iz zemalja u kojima bjesni "Islamska država" i stalnog gorućeg pitanja o tome da li muslimanska Turska pripada EU ili ne.

Musliman je jednak muslimanu

Brojni ljudi su zbog svega toga preopterećeni i to je razumljivo. Jer nasuprot akademski obrazovanim stručnjacima u politici i medijima, koji formiraju javno mnijenje, većina ljudi nema izdiferenciranu sliku o strujanjima koja postoje unutar islama. Svaki musliman za njih je isti.

Programmvolontäre der DW 2013-2015
Heinrich DanielFoto: DW/M. Müller

Pri tome upravo i štampa doprinosi tome da loša osjećanja budu pooštrena. Aktualni primjer: talačka kriza u Sidneju. I prije nego što su konkretni detalji bili poznati, medijski izvještaji su prestizali jedni druge pri čemu su zastupali isti kliše: "Džihad", "Sveti rat", "islamist". Ove ključne riječi su brzo pronađene. Pri tome se sve to neprestano miješa sa najnovijim ispadima Tayipa Erdogana koji je Turcima, koji žive u Njemačkoj, savjetovao da ne postanu "previše njemački".

Ciljane provokacije pokazuju djelovanje

Uz to dođu izvještaji o mladićima iz Wuppertala, koji najozbiljnije paradiraju kroz centar grada kao "šerijatska policija" i otvoreno se zalažu za nošenje odjeće koja je "u skladu sa islamom". Kakva glupost! Pa ipak: Šta osim "islam je zlo" još može ostati u glavi prosječnog njemačkog građanina? I budimo ipak iskreni: Jednostavno je smiješno kada muslimanske djevojčice u gradskom kupalištu na berlinskom Plötzensee u burci skaču u vodu ili kada se muškarci, koji nose kaftan i bradu, mole u koelnskoj podzemnoj željeznici.

Problem u Njemačkoj je da o ovim brigama brojnih ljudi ne postoji pomena vrijedna debata u javnosti. I da ti ljudi zbog toga više ne osjećaju da su ozbiljno shvaćeni. Umjesto toga pljušte unaprijed stvorene optužbe iz političkih krugova. Aktualni primjer su izjave Heika Maasa. Savezni ministar pravosuđa je proteste u Drezdenu označio kao "sramotu za Njemačku". Ovo je fatalni signal izopćavanja i u konačnici pokazuje samo to koliko malo razumijevanja zaista postoji za ovu tematiku. Jer posljednja ispitivanja javnog mnjijenja pokazuju da i u okvirima stranke, kojoj Maas pripada, postoji raspoloženje za ideje koje propagira Pegida: 46 posto pristalica SPD-a se slaže sa zahtjevima Pegida. Nad tim se mora zamisliti. SPD nije stranka kod koje se glasovi dobijaju odavanjem počasti krćanskom Zapadu. I svrstavanje u desni centar bi većina članova shvatila kao uvredu.

Brige i strahovi su prisutni

Uopće nema sumnje da na demonstracijama u Drezdenu učestvuju i radikali krajnje desnice. Ali pokreti kao Pegida u međuvremenu privlači ljude iz svih političkih opcija i slojeva. Svi oni su dio jednog masovnog fenomena. Nisu dio perfektno uštimane nacističke mase, koja se nezaustavljivo kotrlja Njemačkom već su simbolično svjetlo diskusije o brigama i strahovima jednog dijela Nijemaca koji nije neznatan. Riječ je o brigama o kojima se već hiljadu puta razgovaralo za kafanskim stolom, prilikom roštiljanja i u raznim udruženjima - brigama koje sada sebi očito krče put. I sve više građana primjećuje: "Ja uopće nisam usamljen u mojim razmišljanjima!" Negiranje njihovih briga ili grđenje i ruženje demonstranata neće dovesti do promjene mišljenja onih koji demonstriraju na hladnim zimskim ulicama. Potpuno suprotno. To samo pokazuje koliko se politika udaljila od građana i tjera ljude u ruke demagoga, koji djeluju sa nacističkih i desničarskih margina.