"Vučjak je humanitarna katastrofa"
22. juni 2019
"Trenutna situacija na Vučjaku je apsolutno neprihvatljiva. Higijensko-epidemiološki uvjeti ne zadovoljavaju ni minimum osnovnih potreba, pogotovo na ovim vrućinama", u razgovoru za DW govori Jasminka Ljubijakić, v.d. direktorica Doma zdravlja Bihać.
Ona je, skupa sa ministricom zdravstva Unsko-sanskog kantona (USK), direktorom kantonalne bolnice i direktoricom Zavoda za javno zdravstvo USK u petak (21.6.) obišla lokaciju Vučjak na kojoj se smještaju migranti i izbjeglice koje nisu već smješteni u postojećim centrima.
Čitav medicinski tim koji je danas svjedočio kako kažu, katastrofalnim uslovima, je istog stava: „Na Vučjaku su uslovi za život neadekvatni i mi ne možemo da preuzmemo odgovornost za zdravstveno stanje ljudi koji su tamo smješteni. Ne možemo da radimo u takvim uslovima", upozorava Ljubijankić.
Na Vučjaku je trenutno smještano oko 600 osoba, ali se očekuje da će broj rasti. Tamo nema pitke vode, struje, niti toaleta, a migranti i izbjeglice su smješteni u šatorima na livadi, bez ikakve podloge.
„Nužda se vrši na okolnoj livadi i kada padne prva kiša, to će se sve sliti u naše vodozaštitno područje gdje su izvorišta sa kojih mi pijemo vodu. Tako da je to opasnost ne samo za te ljude gore, nego i za lokalno stanovništvo", kaže ona za DW i dodaje da je i mnogo zmija, insekata i stršljenova. „Ovo je humanitarna katastrofa", kaže.
Među migrantima na Vučjaku ima i jako puno šuge, ali u postojećim uvjetima ova zarazna bolest se ne može tretirati: „Mi njima možemo dati lijekove, ali ako oni ne mogu adekvatno održavati higijenu, niti oprati ćebad na kojoj leže, nećemo ništa napraviti".
Na pitanje kakva je atmosfera među migrantima, Ljubijankić odgovara: „Njih policija kupi iz privatnih smještaja, sa bihaćkih ulica i vodi ih gore. Oni ne znaju ni gdje ih voze, niti zašto i prilično su zbunjeni. Jedan od njih je danas pitao: 'Kada će se otvoriti granica?'", navodi Ljubijakić dalje i dodaje da su migranti vidno nezadovoljni, jer pored ostalog, tamo nema ni struje, ne mogu da napune telefone, te da se čuju sa svojom porodicom.
„Poprilično su očajni", dodaje.
U drugim prihvatnim centrima za migrante i izbjeglice kao što su Bira, Miral, Borići i Sedra, kapaciteti su ispunjeni, ali postoji već dobro uigran sistem koji funkcioniše: „Ljudi tamo imaju kakve takve uvjete za život. U centrima imamo svoje ambulante, a ukoliko im treba pomoć, mi ih prevozimo u Dom zdravlja".
To na Vučjaku trenutno nije moguće, a posebno bez pomoći i uplitanja države.
„Zahtjevamo promjenu lokacije i poboljšanje uvjeta. Država se nakon više od godinu dana mora napokon uključiti u ovu krizu koja je sada eskalirala, jer smo mi prepušteni sami sebi i sada smo zaista iscrpljeni. Mi smo na terenu neprekidno", objašnjava ona.
Ljubijankić navodi da Bihać, niti njegovi građani ne mogu preuzeti ulogu države, niti obezbijediti novac i ljude potrebne za zbrinjavanje migranata i izbjeglica. Na Vučjaku je i tim kantonalnog Crvenog križa, ali i njima će uskoro ponestati sredstava, navodi ona.
„Mi nemamo više ni kapaciteta, ni snage da to podnesemo. Sad je upitno i naše djelovanje", upozorava Ljubijankić u razgovoru za DW i dodaje da se država
„Država nije dala ni marke i sve prihvatne centre finansira Međunarodna organizacija za migracije IOM. Država nema ništa s tim. Međunarodne organizacije su voljne da se uključe u zaštitu tih ljudi i da im obezbjede smještaj, samo ako se nađe adekvatno mjesto. Da država makar da barem neku lokaciju, pa neka je finansiraju međunarodne organizacije", zaključuje Ljubijaknić na kraju razgovora.