Vučić ostaje na vlasti jer mu se može

„Aleksandar Vučić voli izbore“, piše bečki Standard: „Otkako se nekadašnji ultranacionalista transformisao u prozapadnog političara, nije bivao poražen. Njegova SNS je 2012. došla na vlast, ali je funkciju premijera morala da prepusti partneru u koalicionoj vladi. Zato je Vučić 2014. izazvao prijevremene parlamentarne izbore i sa SNS osvojio čak apsolutnu većinu. Sada je ima i želi da je osigura i u naredne četiri godine.“

Ostaje na vlasti jer može

„Pitanje je: zašto on to sada radi? Prema njegovim sopstvenim riječima, mračni centri moći, mutni tajkuni i kriminalci, koji su uništili Srbiju, sada žele da uklone i njega - reformatora. I zato on traži potvrdu svoje reformske politike. Kako god bilo: nešto temeljno nije u redu sa načinom na koji Vučić vlada. Ne trpi kritike, nemilosrdno postupa sa opozicijom, mediji su degradirani na instrumente za obračun sa političkim protivnicima i za širenje političke propagande. Nema dijaloga sa onima koji drukčije misle. Demokratija međutim izgleda drukčije.“

„Ne radi se tu o reformskom kursu Srbije, koji niko ne dovodi u pitanje. Stvar je jednostavna: političar na vlasti želi da tu vlast produži, jer ankete pokazuju da to može sebi da dozvoli.“

Dnevnik Cajt onlajn (Die Zeit) piše da „Srbija, kandidat za EU, i pored ubjedljive većine koju vladajuće stranke imaju u parlamentu, želi nove prijevremene izbore [...] Vučić je rekao da od građana želi da dobije nov mandat za dalje sprovođenje započetih reformi. Njegova koalicija je na posljednjim izborima prije nepune dvije godine osvojila 208 od 250 sjedišta. Mnogi srpski stručnjaci kažu da su prijevremeni izbori nepotrebni i skupi. Da se neophodne bolne reforme na taj način samo odlažu.“

„Vučić je podvukao uspjehe svoje vlade. Zbog nesposobnosti svojih prethodnika je, veli, Srbija, kada je on stupao na dužnost, stajala pred kolapsom i bankrotom. Srbija je, kako je dodao, imala najveću nezaposlenost a njome su vladali mračni oligarsi. Danas je, po njegovim riječima, Srbija poštovana na međunarodnoj pozornici i dobija pohvale za svoje reforme, na primjer, od Međunarodnog monetarnog fonda“.

CDU kao posvađana gomila

List Velt (Die Welt) piše o otporu unutar unije demohrišćana politici koju po pitanju izbjeglica vodi Angela Merkel. „Ono što je u prvom momentu izgledalo kao ustanak buntovnika protiv Angele Merkel, pretvorilo se, zahvaljujući diskretnim razgovorima i različitim sredstvima pritiska, u pismenu opomenu na kancelarkinu adresu. Sve što kancelarka čini u ovom trenutku kako bi se smanjio broj izbjeglica ne izgleda samo već to zapravo i jeste nemoć. Ono što je još gore, to neće voditi poboljšanju situacije. Istovremeno, u gradovima i opštinama raste očaj. Ukoliko uskoro ne izvrši suštinke promjene svog kursa, čak ni njoj, koja je verzirana političarka, neće uspjeti da učini nešto više“, smatra komentator lista Velt.

„Sve više političara CDU zahtijeva od svoje kancelarke da razmisli o izbjegličkoj politici“, piše Tiringiše landescajtung (Tueringische Landeszeitung). „Ono što oni zaboravljaju i što im očigledno izgleda nevažno jeste slika koju u javnost šalje njihova partija. A to je slika jedne posvađane gomile, koja se ne može ni oko čega dogovoriti i koja samim tim nije u situaciji da ponudi rješenje. Unija će ovom politikom biti potjerana od strane AfD-a (desno orijetnisane partije Alternativa za Njemačku prim. red.) i tako bi mogla da izgubi svoj status kao jedina preostala narodna partija. Ključ za sprečavanje toga leži u izbjegličkoj politici ubijeđen je komentator Tiringiše landescajtunga.

Frankfurter rundšau (Rundschau) piše: "Rijetko kada je jedna vlada izgubila toliko povjerenja za tako kratko vrijeme. Takođe rijetko kada je jedna vlada tako malo činila da se tome suprotstavi. Jer, ne kreće se istinski naprijed planom Angele Merkel da se izbjeglička kriza riješi na spoljnopolitičkom nivou: mirom u Siriji, kontrolom spoljnih granica EU, boljim opremanjem izbjegličkih kampova u blizini područja sa sukobima. Stav i ponašanje Angele Merkel se zato može posmatrati kao stoičko ili pak kao šturo. Ali, u Ustavu, u članu 65 se može takođe pročitati da savezni kancelar određuje smjernice politike. Merkel to zaista i radi, dopadalo se to nekom ili ne. To se ne radi neplanski, samo što je njen plan drugačiji od razmišljanja njenih kritičara“, zaključuje Frankfurter rundšau.