Vučić – mjerilo za sve

Premijer Aleksandar Vučić želi da se na predsjedničkim izborima vine do političkih zvijezda. On u svojoj zemlji već odlučuje o svemu: vodi daleko najvažniju stranku SNS, u parlamentu ima većinu, koordinira obavještajnim agencijama, a svoje ministre, često i u javnosti, tretira kao đačiće. Isto tako, svi glavni mediji su ili u državnom vlasništvu, ili su nadzorniku Vučiću više nego na usluzi. On tu svoju dominaciju svakodnevno koristi za samopromociju, ali i da ukori svoje protivnike.

Po uzoru na Tadića

Pa ipak, samo sedam mjeseci nakon njegovog ponovnog dolaska na čelo vlade, on želi da se smjesti u – uglavnom reprezentativnu – fotelju predsjednika države. I prijatelji i neprijatelji su sigurni da će taj 47-godišnji političar, koji je gotovo četvrt vijeka na političkoj sceni, jasno pobijediti na izborima. Svi se slažu i u tome da će kao navodnog premijera postaviti nekog svog apsolutno odanog sljedbenika. Takav model u kojem se stvarna politička moć, uprkos svim ustavnim odredbama, seli u predsjedničku kancelariju, već je isprobao prethodnik njegovog prethodnika – Boris Tadić.

Vučić je već pet godina mjerilo za sve. Na unutrašnjopolitičkoj sceni on vlada po svojoj volji. Opoziciju je pretvorio u patuljka. Osim toga, ona je tako beznadežno podijeljena da nastupa na izborima sa – ni manje, ni više nego čak deset kandidata. Najvažniji među njima je Vojislav Šešelj, dokazani nacionalista i Vučićev politički mentor. To zapravo smanjuje broj pravih političkih alternativa.

U medijima traje festival Vučića

Vučićevi sljedbenici i ministri hvale to što će ubuduće sva politička moć biti skoncentrisana na jednom mjestu – još više nego što je to bila do sada. Kažu, maloj zemlji koja se ekonomski i socijalno zlopati potrebna je čvrsta ruka da je natjera na reforme i modernizaciju.

Njegovi kritičari iz opozicije govore o autokratiji, pa čak i o diktaturi, jer Vučić svojom ličnom moći podriva moć svih državnih institucija. Kao dokaz za to, oni navode neke njegove poteze:

·    Vučić je parlament poslao na prinudni odmor kako opoziciji ne bi dao platformu

·    Izbori su raspisani samo mjesec dana unaprijed, tako da je opozicionim kandidatima trebalo još mnogo dana da obezbijede potrebnih 10.000 potpisa

·    U Izbornoj komisiji je od 17 članova čak 12 njih iz redova vlade

·    Regulatorno tijelo za elektronske medije (REM) samo je sebe izbacilo iz trke

Pri svemu tome, u novinama i na televiziji traje pravi festival Vučića – umjesto ustavom propisanog ravnopravnog prisustva svih kandidata. Zbog prinudnog odmora parlamenta, ne postoji tijelo koje u tom okviru kontroliše izbore.

Međutim, najveća zamjerka njegovih kritičara je sljedeća: kao premijer, Vučić je nelegalno koristio državna sredstva za svoju predsjedničku kampanju. Pritom je on na početku obećao da će predsjedničku kampanju voditi poslije radnog vremena, onda kad završi sa dnevnim poslovima kao premijer. I da će za to možda žrtvovati koji dan odmora.