"Vrijeme za pomirenje ističe"

 

Svađa oko Trepče ugrožava proces normalizacije između Srba i Albanaca. Neue Zuercher Zeitung piše: "Ne razumijem ekonomsku logiku ove akcije, priznao je premijer Srbije Aleksandar Vučić u četvrtak u Beogradu. Njegov albanski kolega Edi Rama ga je prethodno, u okviru razgovora na Forumu za bezbjednost u Beogradu, pozvao da nacionalizaciju rudnika Trepča posmatra kao ekonomski, a ne politički problem. Odluka parlamenta Kosova o nacionalizaciji Trepče (op.red. Skupština Kosova odlučila preuzeti vlasništvo nad Trepčom) je dovela do protesta Srba na Kosovu prije nedjelju dana.

Politika i ekonomija se teško mogu odvojiti kad se radi o odnosima Srba i Kosovara. U srpskoj javnosti se nacionalizacija rudnika, koji je prethodno bio pod nadzorom Kosovske agencije za privatizaciju, smatra krađom. Prema anketama, većina traži prekid dijaloga sa Prištinom. Nasuprot tome, Vučić zahtijeva da se rješenje za Trepču nađe u dijalogu. Bez toga, nikada se ne bi našli investitori za bolesnu firmu. Iz kosovske perspektive, stvari izgledaju drugačije: otcjepljenjem su rudna bogatstva Kosova pripala građanima, rekao je Rama. Na kraju krajeva, rudnik se ne može prenijeti u Beograd.

Rijetki dragulj industrije

To što je baš Trepča izazvala krizu, nije slučajnost. Jer, taj rudnik je jedan od najvećih mitova na Kosovu, odmah poslije bitke na Kosovu polju. Jer, pokret otpora protiv Miloševića nastao je tu, među rudarima. U vrijeme Jugoslavije bio je to rijedak dragulj u siromašnoj pokrajini gdje je i do 20.000 radnika kopalo olovo, cink i plemenite metale. Poslije rata 1999. Godine, UNMIK i nakon toga njegovi kosovski nasljednici propustili su da Trepču prestruktuiraju i pripreme je za prodaju. Prema podacima vlade Kosova, Trepča danas duguje 1,4 milijardi evra. Srbi i Albanci rade odvojeno u nekoliko jama koje još donose zaradu.

Vučić kaže da je zabrinut zbog pogoršanja odnosa u regionu. Vrijeme za pomirenje ističe. Imajući u vidu EU, on je dodao da će zemlja morati da se suoči sa novim opasnim temema - i tako i sa novim političkim snagama. On smatra da je za neuspjeh normalizacije u velikoj mjeri kriv format pregovora. Brisel igra samo ulogu moderatora. Ono što nedostaje je snažno vođenje pregovora, neko ko će da garantuje da će obje strane prihvatiti rezultate. Istovremeno, pregovori u Briselu se strogo skrivaju od javnosti: nisu uključeni ni parlamenti, niti javnost. Zbog toga brzo raste sumnja u dijlog, posebno na Kosovu, gdje moćna opozicija sprječava bilo kakvu raspravu o Statutu Zajednice srpskih opština," piše Neue Zuercher Zeitung.

Između nepotizma, korupcije i ulaska u NATO

Berlinski Tageszeitung (TAZ) piše o predstojećim izborima u Crnoj Gori: „Za crnogorskog premijera Mila Đjukanovića u nedjelju je u igri sve. U bivšoj jugoslovenskoj republici sa oko 650.000 stanovnika se održavaju parlamentarni izbori. Đukanović ima ambiciju da uđe u istoriju zemlje. Ovaj 54-godišnjak, koji je već bio predsjednik i nekoliko puta premijer, ne samo da je prije 20 godina uprkos otporu pro-srpskih snaga, zemlju odvojio od „bratske Srbije" i  2006. je odveo u nezavisnost, već je sada na putu da je uvede u EU i NATO.

Međutim, za to mu je potrebna pobjeda na izborima. Čini se da to neće ići lako. Jer Đjukanović je suočen sa otporom u svom taboru. Posebno su to mlađi ljudi, koji, mada žele integraciju sa Zapadom,  odbacuju nepotizam i autokratski stil "jakog čovjeka". To što se Đjukanović obogatio, što njegov brat vodi najveću banku u zemlji, što strane investicije idu preko njegove sestre i što je njegov sin dobio dozvolu za izgradnju malih hidroelektrana, podstaklo je kampanju kritičara  iz redova civilnog društva. Na meti kritika je i to što se novinari maltretiraju i što je sudstvo nepravedno i uvijek na strani vlade.