Vlast u Srbiji – neupitni autoritet
13. juli 2018
Vijest da se u Rusiji planira povećanje PDV-a, kao i podizanje starosne granice za odlazak u penziju, naizgled djeluje kao ništa neobično. Međutim, tamošnja istraživanja pokazuju da su takvi potezi možda jedina stvar koja bi mogla smanjiti popularnost ruskog predsjednika Vladimira Putina. Iako se često čuje da u Srbiji postoji slična kulturološka matrica kao u Rusiji, bolne reforme i neugodne ekonomske odluke reklo bi se ni na koji način ne utiču na političku popularnost predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Srbija još uvijek živi sa smanjenim platama i penzijama, novi nameti se svakodnevno pojavljuju, a starosna granica za odlazak u penziju je već podignuta; stiče se utisak da sadašnja vlast koliko sutra tu granicu može da pomjeri na 90 godina za muškarce i 85 godina za žene, i da pokrene novi ciklus smanjenja zarada i penzija, i da bi na to većina građana slegla ramenima i nastavila dalje kao da se ništa nije desilo. A rejting vladajuće stranke bi čak nastavio da raste.
Autoritarno biračko tijelo
Fenomen koji je zaista teško objasniti, ističe za DW sociolog Đokica Jovanović. Na neki način objašnjenje bi moglo biti „da su ljudi u uvjerenju da sa nekim drugim nosiocima vlasti neće biti bolje nego da će biti gore. Ljudi su uvjereni da postojeća vlast čini sve što može u datim uslovima, i da jeste sve teže i teže, ali da nema mogućnosti da bude bolje. Tu je riječ o odnosu prema vlasti kao neupitnom autoritetu. Zato tu ekonomski faktor neće biti najvažniji, jer se vjeruje da će se i neka nova vlast ponašati isto kao i sadašnja“, kaže Jovanović.
Ako se složimo da to jeste tako, to označava sada već jednu duboku krizu političkog sistema, ali i krizu političkog povjerenja. Zašto je do toga došlo? Đokica Jovanović smatra da je to stoga „što u Srbiji postoji jedan visok nivo nedemokratske tradicionalističke političke kulture. Prošla politička garnitura je došla na vlast zahvaljući velikom povjerenju glasačkog tijela koje nije autoritarno. To povjerenje je izigrano, to glasačko tijelo je otišlo u apstinenciju, a autoritarno biračko tijelo je ostalo vrlo aktivno“.
Egzistencija- izvor straha
Činjenicu da građani Srbije za stanje u svom novčaniku ne okrivljuju sadašnje vlasti politikolog Boban Stojanović objašnjava podatkom da vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) ima oko 700.000 članova. „Tako da negdje kroz taj partokratski sistem i patronažu države, kroz javne funkcije, i poslovanje privatnih lica sa državom, Aleksandar Vučić uspijeva da održi jezgro svog biračkog tijela. A kroz neke druge mehanizme očigledno uspijeva da utiče i na širi krug birača od toga“. Boban Stojanović dodaje kako siromaštvo u Srbiji jeste veliko, ali deluju da su, bar oni koji imaju posao, time zadovoljni. „Kolika im je plata, kakav im je standard i kvalitet života sa tom platom- mislim da sve to blijedi pred strahom ljudi od gubitka posla“.
Srbija zaista jeste primjer države u kojoj vlada klijentelistički sistem, nadovezuje se i Đokica Jovanović. „Ako je tačna cifra o 700.000 članova SNS-a, to znači da ta partija izdržava negdje oko 700.000 porodica, plus oni koji su bliski tim ljudima i porodicama. To i njima uliva nadu i povjerenje da će i oni nešto profitirati od toga. U ovakvim autoritarnim sistemima radno mjesto, tačnije izvor egzistencije, suština je vladanja, tako da tu nema potrebe ni za nekom velikom represijom“.
Naprednjaci temeljno uništavaju
Šest godina nakon dolaska na vlast Naprednjaci i dalje vrte istu mantru o žutim lopovima, koji su sve upropastili, i zato vlasti sada pokušavaju da to nekako poprave. Priča više nije nova, nije čak ni skroz tačna, ali i dalje veoma dobro služi svrsi da za sve ekonomske nevolje građana budu optužene bivše vlasti. Ima li ta priča rok trajanja? Boban Stojanović vjeruje da ima, ali napominje da problem predstavlja i sama opozicija, koja ne umije da nametne svoje teme, a pored toga je tu prisutno i mnogo ljudi koji su negativno obilježili prethodni period. „Ta priča je trebalo da bude odavno završena. Ali, Vučiću je uspjelo nešto što jako teško uspijeva političarima: on se ponaša kao da je prije mjesec dana došao na vlast. A za to se koriste različite metode, i uz pomoć mnogih televizija i novina, koje su klasična sredstva propagande, stvara se utisak da je za sve kriva prethodna vlast. Korupcija se za proteklih šest godina naravno nije smanjila, ali čak i za sadašnju korupciju se optužuje bivša vlast“, primjećuje Stojanović.
Ta priča ima rok trajanja, ističe Đokica Jovanović, ako ništa drugo zbog toga što dolaze mladi ljudi kojima ta priča ne znači ništa. Međutim, dodatni problem predstavlja to što u toj priči ima i istine. „Prethodna garnitura zaista jeste dosta toga upropastila, ali ovi sada temeljno upropaštavaju sve što postoji. I oni uzimaju sve što mogu da uzmu. Postoji uvjerenje da to kao da niko ne primećuje, ali to vide oni koji apstiniraju. Ali, na žalost, oni koji imaju tu autoritarnu političku kulturu, i koji su relativna većina, to nikako ne povezuju sa sadašnjim vlastima. Čak i kada im na to skrenete pažnju, oni kažu nema veze, vidite kako oni dobro vode državu, kako se bore za Kosovo, kako štite vojnu neutralnost, i kako odbruse Zapadu na pravi način“, ocjenjuje Jovanović.
Bilo bi dobro da novčanik i ekonomske teme što prije postanu odlučujući za političke stavove, ali bojim se da se to neće skoro desiti, skeptičan je Boban Stojanović. „Imamo najave povratka kosovizacije kao ključne teme, a siguran sam da Vučić i neće željeti da se te teme vraćaju na dnevni red. Jer, kada stanu te državotvorne teme, ljudi će početi da razmišljaju stomakom i na taj način će i glasati“. Takve stvariće se promijeniti tek kada se promijeni politička kultura u Srbiji, a to se takođe neće skoro desiti, upozorava i Đokica Jovanović. „Sada imamo neupitno povjerenje u cara baćušku, koji o svemu odlučuje, i nikada ne griješi, i zaista ne znam kada će to prestati. To će biti utoliko teže jer Zapad, koliko vidimo, podržava ovu vlast“, napominje Jovanović.