Vječiti Putin
2. juli 2020
Kada je nekadašnji britanski premijer Dejvid Kameron najavio referendum o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji, on to zapravo nije morao da uradi. Kameron je djelovao bez ikakve ustavnopravne potrebe, ali pod političkim pritiskom. On je postavio jednostavno pitanje na koje se odgovara sa DA i NE. Stvar međutim uopšte nije bila tako jednostavna i Kameron je gurnuo zemlju u trajni politički haos.
Kada je ruski predsjednik Vladimir Vladimirovič Putin najavio referendum o sveobuhvatnim ustavnim reformama, on to zapravo nije morao da uradi. Putin nije djelovao zbog ustavnopravne potrebe, već zbog toga što je osjećao politički pritisak. On je postavio pitanje na koje se odgovara sa DA ili NE, o jednoj veoma kompleksnoj materiji. Ustavna pitanja su uvijek i prvenstveno pitanja moći. Ona dotiču samu srž onog što jedno društvo drži na okupu.
Scene iz Dume kao na filmu
O pitanju moći Putin je, prije nego što je pozvao narod, odgovorio kao na filmu. Politički savjetnici mjesecima su mudrovali, a politički tehnolozi mozgali, kako da Putin, i nakon što mu istekne mandat, ostane na vlasti. U novim državnim organima? U novoj saveznoj državi? Ili uz pomoć neke nove državne službe? Scenariji su kružili, o njima se spekulisalo. A onda se prva žena koja je bila u svemiru i heroina Sovjetskog Saveza pobrinula za politički let u visine. Valentina Terješkova je kao poslanica vladajuće partije „Jedinstvene Rusije“ predložila da se promijeni ustav, što bi Putinu omogućilo da na vlasti ostane još dva mandata.
Naravno ako on to želi. Od nedavno Putin koketira s tim u javnosti i govori kako može da zamisli da se pod određenim okolnostima ponovo kandiduje. A okolnosti više ne mora da zamišlja, one su sada očigledne. Prema sadašnjem stanju stvari, tri četvrtine Rusa molilo je svog predsjednika da ostane na funkciji. Upravo takav rezultat su još prije nekoliko nedjelja prorekli astrolozi iz Kremlja. Jer, upravo to je cilj ustavnih reformi: orkestrirati plebiscitarni poziv koji će Putina održati na vlasti. Konstruisati legitimitet, tamo gdje u stvarnosti postoji moralna praznina.
Kremlj pomaže populistima
„Stabilnost i bezbjednost" – to je Putin obećao Rusima ako odobre promjene ustava. Kratkoročno će garantovati oboje, u to nikad nisu sumnjali ni njegovi politički protivnici. Ali po koju cijenu? To se da procijeniti ako se u obzir uzmu ostale ustavne reforme, koje suma sumarum nisu ništa drugo nego dalje udaljavanje od Zapada i njegovog liberalnog modela političkog uređenja. Tako će prvenstvo ruskog zakona nad međunarodnim normama ubuduće imati ustavni status, isto tako i odbacivanje svih životnih modela koji ne odgovaraju slici tradicionalne porodice.
Duh novog Ustava Rusije trebalo bi da osjete i drugi. A sa ovim vjetrom u leđa Kremlj će se osjećati ohrabren da nastavi s propagiranjem svog modela vladavine. Lijevi i desni populisti u cijeloj Evropi već sada mogu da se raduju intenzivnijoj promociji autokratije iz Moskve. Ali, nacijama koje su prije 30 godina proglasile nezavisnost od SSSR, promjene ruskog ustava već zadaju glavobolje, jer one daju jednu „istorijsku istinu“ koja se zasniva na staroj carsko-sovjetskoj istorijskoj slici.
Nervoza u Moskvi
Rusija je iskrena s novim ustavom, jer novi tekst konceptualno prikazuje ono što je karakterisalo rusku politiku u posljednjih 20 godina. Putin utvrđuje svoju moć i jača autoritarni sistem skrojen prema njemu – kako umirujuće za sve one koji taj sistem nose i od njega profitiraju. No, uprkos svemu, u Moskvi je ovih dana uočljiva nervoza.
Jer, Kremlj je probao sve, bukvalno sve – kako bi postigao željeni cilj. Ali, šta ako tim očiglednim uticajem povezanim sa svim mogućim organizacijskim nelogičnostima postigne upravo suprotan efekat? Šta ako predsjednik ne dobije novu snagu, već rezultat referenduma ne uzme ozbiljno? Ako izazove politički otpor? Putinova popularnost već mjesecima opada. Ruska privreda se zbog korona-virusa bori sa recesijom.
Ažuriranje Ustava, resetovanje mandata
Kada je britanski premijer postao svjestan da se kockao sa referendumom, podnio je ostavku. Ostavku je najavio pred kamerama, priznao poraz, okrenuo se i veselo zviždao.
No, ako referendum u Rusiji ne postigne svoj politički cilj, predsjednik Putin se neće sigurno opušteno vratiti na staro. Politički operativni sistem ne predviđa takvu opciju za Rusiju. Umjesto toga, Putin sada može da sa ažuriranjem Ustava vlada narednih 16 godina. Tipujem da će to i da uradi, uprkos svim političkim posljedicama.