Vijeće Evrope poziva na legalizaciju pobačaja

Svim građankama 47 zemalja članica Vijeća Evrope trebalo bi garantirati pravo na siguran i legalan pobačaj - to je politički cilj za koji se već duže vrijeme zalaže austrijska poslanica u tom tijelu, Gisela Wurm. Ona je i autorica izvještaja na temu pobačaja u Evropi: Radi se o zaštiti žena, legaliziranjem pobačaja se niti tko na njega prisiljava, niti u tom pravcu nagovara. To je naprosto mogućnost, koja se u pravilu koristi kada su sve druge mogućnosti iscrpljene. I još nešto: pravo žena na slobodnu odluku je pitanje prava svakog čovjeka na poštovanje njegovog tjelesnog integriteta i garantirane slobode da svatko slobodno raspolaže vlastitim tijelom."

Volja žene odlučuje

U većini zemalja članica Vijeća Evrope ta mogućnost danas postoji, pri čemu ima zemalja u kojima je pobačaj doduše zabranjen, ali su istovremeno na snazi vrlo širokogrudne iznimke. U tim slučajevima je volja žene ta koja na kraju krajeva odlučuje. Zakonski garantirano pravo na pobačaj postoji u vrlo malom broju zemalja, kao primjerice u Francuskoj ili Holandiji.

S druge strane je u nizu zemalja, poput Andore, Irske, malte, Monaka ili Poljske pobačaj gotovo nemoguć. To dovodi do tzv. pobačajnog turizma unutar Evrope: "Taj pobačajni turizam nije nova pojava.

Pravo na medicinsku i psihološku pomoć

Putevi se protežu duž čitave Evrope. Irkinje idu u Englesku, Austrijanke su ranije išle u Jugoslaviju, a Poljakinje sada dolaze u Austriju. I tu, međutim, postoji diskriminacija: bogate žene idu u neku inozemnu kliniku, siromašne završavaju u nekim ilegalnim improviziranim ambulantama. Ali nijedan pobačaj se na taj način ne spriječava."

U više navrata Wurm je, međutim, jasno naglasila: pobačaj ne može biti mjera planiranja porodice. To je na kraju i zaključeno u rezoluciji koja je izglasana nakon djelomično vrlo burne rasprave u Vijeću Evrope. Sada je zapisano: žene koje se odluče na pobačaj, trebale bi imati pravo na medicinsku i psihološku pomoć, a cijena zahvata mora biti dostupna.

Istovremeno se zahtijeva da se o tome predaje i djecu i školama, i da se o čitavoj temo ne govori samo u kontekstu seksualnog odgoja, već i u kontekstu razgovora o ravnopravnosti spolova.