"Vidio sam Putinovu palaču iznutra"

Novi film Fondacije protiv korupcije Alekseja Navalnog, objavljen na Youtube, je u Rusiji naišao na veliki odjek. U roku od samo dva dana video je pogledan više od 40 miliona puta.

Njegov sadržaj je vrlo brizantan: Pod naslovom "Palača za Putina. Priča o najvećem podmićivanju" film, u trajanju od dva sata, pokazuje u detalj veličanstveno imanje na obali Crnog mora. Prema istraživanju, samo zgrada obuhvata površinu od skoro 18 000 kvadratnih metara, dok je okolni prostor skoro 40 puta veći od Kneževine Monaco. Sve to navodno vrijedi 100 milijardi rublji (oko 1,12 milijardi eura).

Prema navodima Fondacije, iznesenim u filmu, "palatu" su financirala ruska državna preduzeća Rosneft i Transneft. Oba financiraju dvojica bliskih prijatelja Vladimira Putina: Igor Sečin i Nikolak Tokarjev. Već godinama borci za zaštitu okoliša promatraju ovaj objekt. Nekima je pošlo za rukom upasti u prostor i tamo fotografisati. Jedan od aktivista je Dmitrij Ševčenko, šef ruske organizacije "Civic Initiative Against Environmental Crime(CIAEC). On je govorio za DW.

Deutsche Welle: Gospodine Ševčenko, šta ste novo saznali iz istraživanja Alekseja Navalnog?

Dmitrij Ševčenko: Novo je za mene to da su izgrađena podzemna klizališta. Inače, istraživanje nama nije donijelo mnogo toga novog. No, ona su prvi pokušaj da se sistematiziraju sve raspoložive informacije o ovom građevinskom objektu. Kolege moram pohvaliti jer su otkrili sve lance unakrsnog financiranja. 

2011. godine ste sami bili na gradilištu. Kako je došlo do toga?

Mi to pratimo od 2004. godine kada su postali poznati planovi gradnje na vrtu Idokapas. Oni su nas jako naljutili jer su tamo bile netaknute borove šume koje su u Rusiji zaštićene. Bilo je jasno da će doći do raščišćavanja. Kada se nakon otkrića jednog biznismena, Sergeja Kolesnikova, 2010. godine ispostavilo da se tamo navodno gradi za predsjednika, mi smo sve željeli detaljnije pogledati.

Zašto ste posjetili gradilište "Putinove palače"?

2011. smo moj kolega Suren Gasarjan i ja odlučili da skupa s nekim drugima provjerimo šta se tamo dešava. Mora se reći da objekt u to vrijeme nije bio posebno zaštićen. Nismo se nigdje sakrili, kaprie su bile otvorene. Tako smo došli direktno do glavne zgrade, skoro na mjesto koje Aleksej Navalni pokazuje u svom filmu: veliki portal, kapiju sa dvoglavim orlom.

Najprije smo bili ignorirani. Radnici su prolazili okolo ne postavljajući nepotrebna pitanja. No kada su nas otkrili radnici Federalne službe za nadzor Ruske federacije FSO (Služba za zaštitu ruskog predsjednika i ekvivalent američkom Secret Service, op. red.) onda je dignuta galama. Morali smo odmah prestati sa snimanjem. Na sreću sam disk sa slikama sakrio u čizmu. To su jedine fotografije objekta koje nisu snimili građevinski radnici.

Nakon toga čuvari nisu znali šta trebaju uraditi s nama. Dva uposlenika FSO-a su pozvali policiju i čak graničnu službu – iz kojeg god razloga. Pojavio se i veliki broj službenika privatne zaštitarske tvrtke. Oni su drsko pred očima policije uzeli naše privatne stvari. Otvorili su naš automobil, a mi smo gledali kako sve naše stvari odnose u palaču, u tu sivu zgradu.

Šta ste tamo sve vidjeli?

Praktično kompletno centralno područje, glavni ulaz u palaču smo obišli, kao i stranu okrenutu prema moru. Pri tome sam primjetio da je na glavnom ulazu šuma potpuno posječena i da je tamo već stvoren prekrasan park, dok je nasuprot tome šuma na strani prema moru ostala netaknuta. Glavna zgrada se također nije trebala vidjeti s mora. Onda sam popeo na ono što je u Navalnijevom filmu nazvano "Aqua-Disco". Tamo je jedna vrsta fontane koja je povezana sa bazenom. Pogledali smo i u dvorište, vrata su doduše bila zatvorena, ali moglo se vidjeti šta se tamo dešava.

Jeste li znali za koga se gradi ta rezidencija kada ste tamo bili?

Mi smo tačno znači gdje smo bili. Ipak nas je iznenadilo da su uposlenici FSO-a došli do nas. Formalno ova palača važi za privatno vlasništvo. Na naše pitanje šta FSO tu ima tražiti nismo dobili odgovor. Oni su govorili ruski, ali sa italijanskim akcentom. Cijelu operaciju je vodio čovjek za kojeg se kasnije ispostavilo da potiče sa Balkana.

Je li Vaša posjeta imao bilo kakve konsenkvence za Vas?

Ljudi na gradilištu su tada bili opušteni i nisu računali sa posjetiteljima. Nisu imali plan šta bi trebali uraditi sa nama. No, oni su zaplijenili naš foto materijal i jednostavno su nam oduzeli sve stvari. Onda nas je policija odvela od Putinove palače do policijske stanice u selu Divnomorskoje. Narednog jutra je nazvao jedan policajac iz sela i rekao da su naše stvari i dokumenti navodno slučajno pronađeni u šumi. Naravno nisu nam vraćeni naši nosači podataka. Cijeli slučaj je zataškan.

No, on je ipak imao konsenkvence. Kasnije kada je Suren Gasarjan stigao do palače i pokušavao razgledati obalu došlo je do svih mogućih incidenata. Tada je Suren bio suočen sa prijetnjom kaznenim postupkom zbog čega je morao napustiti Rusiju.

Jeste li nakon 2011. godine bilo još jednom na području "Putinove palate"?

U samoj unutrašnjosti više nisam bio. No, mi smo gledali šta se dešava u blizini. Primjerice, obalni pojas je bio potpuno zatvoren, što ljudima naravno nije bilo po volji. Vidio sam da graničari tjeraju ljude sa plaže. Morali su skloniti svoje šatore i pokazati svoje dokumente. Njihovi podaci su bili pohranjeni. Kasnije sam saznao iz medija da je Putinova jahta "Olimpia" bila na putu ka palači. Očito se on u tom trenutku tamo odmarao.

 

Razgovor vodile Natalija Smolenceva i Elena Bariševa

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android!