Valentin Inzko: Želimo funkcionalnu i prosperitetnu BiH

Dok svjedočimo očaju muškaraca, žena i djece iz Sirije, koji rizikuju živote da bi došli na sigurno, još jednom se podsjećamo na to koliko je mir dragocjen. Prije svega dvadeset godina svijet je gledao slike nezamislivih stradanja u Bosni i Hercegovini. Prije svega dvadeset godina Daytonskim mirovnim sporazumom stavljena je tačka na rat i na patnju. On je donio prijeko potrebni mir ovoj zemlji i to je nešto što ne smijemo zaboraviti niti uzimati zdravo za gotovo.

Godišnjice predstavljaju priliku za analizu postignuća i nedostataka i da se postavljaju ciljevi za predstojeći period.

U posljednjih dvadeset godina podrška međunarodne zajednice Bosni i Hercegovini bila je nepokolebljiva. Želimo funkcionalnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu, državu koja radi u interesu svojih građana, kao potpuno integriran član evroatlantske porodice. Još uvijek smo predani tom cilju, a istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je to cilj i velike većine građana.

U prvom desetljeću mira provedene su brojne reforme u okviru Daytonskog mirovnog sporazuma. Uz podršku međunarodne zajednice, domaći politički akteri su uložili značajan napor na reintegraciji zemlje i izgradnji institucija koje će služiti građanima, i u tome se uspjelo.

Na primjer, ne treba da zaboravimo da je velikoj većini ljudi koji su izbjegli iz svojih domova na kraju omogućeno da vrate vlasništvo nad svojom prijeratnom imovinom, zahvaljujući okviru koji je dat u Aneksu 7 Mirovnog sporazuma.

Druge reforme koje su poduzete u provedbi Mirovnog sporazuma također su poboljšale život građana: stvaranje jedinstvene, stabilne bh. valute, kako bi se omogućilo slobodno kretanje roba; zajedničke registarske tablice, kako bi se omogućilo slobodno kretanje i reintegracija ljudi; jedinstvene lične karte i savremeni pasoši, koji su omogućili građanima da putuju u Evropsku uniju bez viza; savremeni sistem poreza na dodatu vrijednost, koji pokazuje impresivne rezultate u skupljanju javnih prihoda. Ta izuzetno uspješna institucija prikupila je oko 56 milijardi KM od kada je počela sa radom 2005., u korist svih nivoa vlasti i svih građana Bosne i Hercegovine.

Osnivanje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine možda je najjasniji primjer reforme koja se smatrala nezamislivom u Daytonu 1995. godine, ali to je postalo stvarnost kada su ova zemlja i međunarodna zajednica stale iza zajedničke vizije – vizije evroatlantske integracije.

Ključ za provedbu svih gore spomenutih reformi i mnogih drugih bili su politička volja i spremnost za postizanje kompromisa. To je upravo ono što je nedostajalo u drugoj deceniji nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Neki u BiH treba da shvate da ne mogu spriječiti cijelu zemlju da ide naprijed. Oni više neće moći stavljati privatne interese ispred interesa poštenih građana. Oni moraju shvatiti da nikada neće moći vratiti vrijeme unazad. To je jednostavno tako.

Vrijeme je da se kaže glasno i jasno: budućnost može biti bolja i građani imaju svako pravo da to zahtijevaju od svojih izabranih lidera. Oni koji vode ovu zemlju moraju promijeniti pristup i to promijeniti ga iz osnove – što prije.

Bosna i Hercegovina sada ima jedinstvenu šansu da napravi preokret i vrati se na evroatlantski kurs i ostvari stabilnost i prosperitet koji će ovaj kurs donijeti vremenom. Usvajanje Pismene izjave sa Evropskom unijom u februaru otvorilo je put ka stupanju na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU 1. juna. Državni i entitetski organi su nastavili ove aktivnosti usvajanjem ambicioznih reformskih programa i u nekim slučajevima akcionih planova.

Narednih nekoliko mjeseci će biti od ključnog značaja jer oni će pokazati da li su vlasti BiH opredijeljene za realizaciju vlastitih reformskih programa. Neke od reformi će biti teške, ali one će donijeti nove prilike za zemlju i za njene građane.

Jedna činjenica ostaje: budućnost može biti bolja. Sjetimo se samo da su neke stvari koje su 1995. godine, odmah nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, bile neostvarive, sada apsolutno normalne. Građani moraju zahtijevati od svojih lidera da širom otvore nova vrata u Evropu i da prođu kroz njih.