Učenje njemačkog - tek u prvom razredu osnovne škole?
7. august 2019
U Njemačkoj se ljetnji raspust bliži kraju. U Berlinu i Brandenburgu je nastava već počela; u ostalim saveznim pokrajinama će redom počinjati do početka septembra. Širom Njemačke, u prvi razred polazi oko 700.000 djece.
To su djeca koja u pravilu polaze u školu kada napune šest godina. U osnovnoj školi će učiti da čitaju i pišu. Na nastavnom planu su i osnove geografije, istorije i prirodnih nauka, te muzike, umjetnosti i sporta.
U državnim školama nastava se odvija na njemačkom jeziku. Za djecu koja prije polaska u školu nisu bila u njemačkom obdaništu, a kod kuće ne govore njemački, to je popriličan izazov. Baš kao i za nastavnike. Pogotovo u razredima u kojima ima mnogo djece koja ne znaju njemački. Takva situacija više nije retkost. Između 2013. i 2018. godine, udio djece stranog porijekla u njemačkim školama se sa 6,6 povećao na 11,6 odsto.
Njemački kao strani jezik
U Duizburgu, na primjer, prema jednom od najnovijih izvještaja, od 100 đaka-prvaka stanog porijekla samo njih osam govori njemački bez greške. Među djecom koja su prošle godine pošla u školu u tom gradu, 16 odsto njih nije znalo ni riječ njemačkog.
Poslanik Demohrišćana u Bundestagu Karsten Lindeman smatra da takva djeca ne bi trebalo da polaze u prvi razred. „Dijete koje ne govori i ne razumije njemački još nema šta da traži u osnovnoj školi", rekao je on za dnevnik Rajniše post. On smatra da bi za takve slučajeve trebalo uvesti obavezu predškolskog obrazovanja, a da bi neku djecu trebalo i vraćati iz prvog razreda u takva predškolska odjeljenja.
Zbog ove izjave, Lineman je zasut kritikama, čak i iz redova sopstvene CDU. Demohrišćanska ministarka obrazovanja Šlezvig-Holštajna Karin Prin nazvala je tu izjavu „populističkom tlapnjom", a Linemanov zahtjev proglasila za „potpuno pogrešan put“. U školsku obavezu se ne smije dirati, naglasila je i opunomoćenica njemačka vlade za integraciju Anet Vidman-Mauc (CDU). No, ona se založila i za uvođenje obaveze testiranja znanja jezika i što ranije primjene programa učenja njemačkog.
Lineman je kasnije rekao da se i on upravo za tako nešto založio; da to što određena djeca ne mogu da prođu test znanja njemačkog jezika mora imati neke posljedice. A ako posljedica nema, što znači: ako takvo dijete ipak krene u školu, od toga neće imati koristi ni ono ni djeca iz porodica u kojima se govori njemački jezik.
I njemačka djeca popuštaju
Sindikat nastavnika GEW na to gleda sa malo više nijansi. On smatra da je uzrok problema sve veći nedostatak stručnjaka, te da su nastavnici sve manje u stanju da se nose sa tom vrstom problema. Uz to i sve više njemačke djece ima probleme sa maternjim jezikom, kao što to prenosi Ilka Hofman, ekspertkinja za obrazovanje u pomenutom sindikatu.
Hofmanova traži da nastavnici dobiju više vremena za nastavu jezika, da se broj učenika u razredima smanji i da se uslovi učenja poboljšaju. Prijedlog Karstena Linemana da se djeca koja ne znaju njemački tek kasnije prime u prvi razred ona smatra izopštavanjem djece i „medveđom uslugom integraciji". Djeca, kako kaže, uče od djece – „pogotovo mala djeca; ona uče kroz igru, a ne na klasičnim kursevima njemačkog".
„To mnogo nervira"
Tako to vide i političari stranog porijekla. „Mnogo me nervira kada političari nisu dostojni svoje odgovornosti i kada se ne staraju o onome o čemu bi trebalo da se staraju, a to je rješavanje, a ne stvaranje, problema", napisala je na Tviteru poslanica Zelenih u pokrajinskom parlamentu Šlezvig-Holštajna, Aminata Ture.
Berlin i Hamburg su već našli rješenje: u te dvije saveze pokrajine, već dugo se primjenjuje testiranje znanja jezika već u obdaništima. Četvorogodišnjaci čije je znanje njemačkog nedovoljno, upućuju se u predškolske razrede. U Berlinu se takav razred pohađa maksimalno 18 mjeseci i njemački se uči pet dana nedjeljno po pet sati na dan.
Doduše, mogu se testirati samo djeca koja idu u obdaništa – a to nije obaveza. U Njemačkoj više od 100.000 djece uzrasta između tri i šest godina ne ide u obdaništa. Takva djeca u pravilu potiču iz porodica sa malim primanjima, sa niskim nivoom obrazovanja i – sa stranim porijeklom.
Dakle, upravo iz onog dela društva kojem su najpotrebniji pomoć i podrška. Posledica je da se i u Hamburgu i Berlinu u osnovu školu upisuju djeca koja ne znaju dobro njemački jezik. Socijaldemokrate koje su na vlasti u Berlinu sada namjeravaju da poslednju godinu obdaništa proglase obaveznom za svu djecu.
To bi bilo korisno ne samo zbog učenja jezika, već i zbog motoričkih sposobnosti djece. Poslednja istraživanja su pokazala da u Berlinu oko 28 odsto đaka-prvaka ima probleme sa grubom motorikom, 31 odsto – sa finom motorikom, a 35 odsto djece ima probleme u kognitivnom razvoju.