Učenici u Jajcu ne pristaju na podjelu

U školstvu u BiH vlada moto koji glasi: „Dvije škole pod istim krovom." Edinu Ćemeru, 28-godišnjem nastavniku engleskog, je takav koncept odvratan. Pojašnjava kako se to odražava na mjesto u kojem on živi: Gornji Vakuf.

„U prizemlju škole su bošnjačka djeca, a na prvom spratu hrvatska. Podijeljeni su na najbrutalniji način. Ne smiju koristiti ni isti ulaz. Jedni ulaze u školu s jedne, a drugi sa druge strane. Tako se osigurava da se učenici ne susreću.

U Jajcu je situacija drugačija. Stoga o ovom gradiću sa 30.000 stanovnika svi pričaju. Učenici već desetinama godina posjećuju ovaj istorijski, kraljevski grad, idu tamo na ekskurzije. Ali sada Bošnjaci-muslimani, Hrvati-katolici i Srbi-pravoslavci ne idu tamo skupa, jer je najveći broj razreda u BiH etnički podijeljen.

Borba protiv etničke podjele u školama

Na takvu podjelu, koja se stalno produbljuje, učenici u Jajcu ne pristaju. Proteste tome organizovali su učenici gimnazije  u Jajcu i Strukovne škole. Đaci-aktivisti iz obje škole i  njihovi profesori odazvali su se intervjuu. Sjedaju u klupe i pričaju o svom otporu. 15-godišnja Lamija Leko počinje.  Svoju dugu, ravnu kosu prebacuje preko ramena i namješta svoje crne naočare. „Smatram da rat moramo ostaviti iza nas i gledati ispred sebe. Za našu generaciju nije važno ko je koje vjere i kojoj etničkoj grupi pripada već da lijepo živimo.”

Ova gimnazijalka je pripadnica druge generacije učenika koji protestuju. A 17-godišnja Azra Keljalić je, smatra se, voditeljicom protesta. „Počeli smo na kraju školske 2016. godine, kada su profesori najavili da će nas dijeliti u razredima po nacionalnosti. Bili smo šokirani i odmah smo napisali pismo Ministarstvu obrazovanja. Poslali smo im još niz pisama ali do dan danas nismo dobili odgovor. Oni nas jednostavno ignoriraju", kaže Azra.

Stoga su učenici organizovali protestne marševe, čak I pred Ministarstvom i to sa  uspjehom. Ministrica je odustala od plana o "dvije škole pod istim krovom” u Jajcu. Nove škole sa bosanskim nastavnim planom nisu otvorene. Učenici su ostali zajedno, nastava se i dalje odvija po hrvatskom nastavnom planu.

To je prva pobjeda, ali učenici nastavljaju borbu. Odvojenu nastavu imaju u četiri predmeta: maternjem jeziku, istoriji, geografiji i umjetnosti. Tu idu u bosanske i hrvatske razrede. I to učenike jako ljuti. "Ne smiju se stalni isticati razlike između etničkih grupa. Nas i dalje puno više toga povezuje nego što nas dijeli”, kaže Azra.

Svi odrasli nisu u početku podržavali protest

Mnogim roditeljima se ispočetka nije dopalo što su se njihova djeca odvažila na ustanak protiv "onih gore". Ali Miranda Bogić je odmah stala iza učenika. Majka četvoro djece smatra podjelu učenika po etničkim grupama potpuno pogrešnom. "Meni je jako smetalo da naša djeca, koja idu u hrvatske škole, nemaju kontakt sa bošnjačkom djecom. Jako me je smetalo da moja djeca o njima ništa ne znaju i da žive pored njih kao stranci.”

Nakon roditelja, proteste učenika počeli su da sve više podržavaju i profesori. Mirko Ljubez, profesor istorije u Strukovnoj školi u Jajcu priznaje pred okupljenim đacima-aktivistima da je i on najprije oklijevao. 

„Na početku sam bio skeptičan. Smatrao sam to najprije hirom mladih. Nisam se želio miješati. Konačno kao profesor zarađujem za život. Ali kada je protest ušao u drugu godinu, odlučio sam da pomognem savjetima kako taktične tako i sadržajne prirode. I druge kolege su se priključile.

Istorija kao posebno kontroverzan predmet

Ovaj 50-godišnjak predaje povijest. Da li masakr u Srebrenici, u kojem je 1995 ubijeno 8.000 muslimanskih dječaka imuškaraca, naziva genocidom ili masovnim zločinom? Njegovi učenici potvrđuju da on razredima sa Bošnjacima predaje istu istoriju kao i razredima sa Hrvatima. „Povijest je povijest, dakle ono što se desilo u prošlosti. Postoje činjenice o važnim događajima. To predajem svojim učenicima bez bilo kakvih interpretacija. Djeca mi za to odaju priznanje. Ja sam član Međunarodne asocijacije profesora istorije i pridržavam se njihovih pravila. Kada govorite o činjenicama, stvari su prilično jasne", kaže Mirko Ljubez.

„Odvajanje djece, iako se radi samo o četiri premeta, mora prestati”, kaže Azra. „Sada se borimo za jedinstveni nastavni plan za Srbe, Hrvate i Bošnjake. Prethodno smo napravili anketu među roditeljima, učenicima i profesorima. Svi učenici, većina profesora i svi roditelji su se izjasnili za zajednički nastavni plan.

Za takvu upornost mlade aktiviste u Jajcu je Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) nagradila u novembru prizanjem Max van der Stoel u iznosu od 50.000 eura. Azra Keljalić bila je u delegaciji kojoj je u Hagu uručena nagrada, skupa sa profesoricom književnosti Amelom Kavazbašić. "Stajala sam tamo s pomiješanim osjećajima. Mi smo se borili protiv podijeljenosti etničkih grupa u školama, a zapravo je to samo bitka da se održi status quo. Ali, školski sistem i dalje diskriminira učenike. Naša škola radi i dalje po hrvatskom nastavnom planu i zove se hrvatska škola. Onaj ko nije Hrvat već Bošnjak ili Srbin ili spada u ostale je diskriminiran. Ako ne spadam u jednu od tri nacionalnosti, moram se ipak odlučiti da idem ili u hrvatsku ili bosansku ili srpsku školu."

Protiv nacionalističkog određenja i podjele institucija nisu se digli samo učenici u Jajcu već su protestovali i Jakob Finci i Dervo Sejdić. Prvi je predsjedavajući Jevrejske zajednice u BiH, a drugi predstavnik Roma. Pošto oni nisu Bošnjaci–muslimani, Srbi-pravoslavci niti Hrvati-katolici, njima je onemogućen pristup (op.red. kandidatura) funkcijama u Predsjedništvu i Parlamentu. Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudio  je 2009. u njihovu korist.   Ali Izborni zakon do danas nije promijenjen.

Podstiču netrpeljivosti

Srpski i hrvatski političari uzajamno se nadmeću u svom preziru prema Bosni i Hercegovini. Žale se na izgradnju institucija države BiH koja je zacrtana u Dejtonskom sporazumu i koja je zaista komplicirana i nepregledna. Ali nikom ne pada na pamet da napravi  bolji politički sistem. Umjesto da se brinu o deeskalaciji, oni dodatno podstiču netrpeljivosti među etničkim grupama. Marion Kraske, iz Fondacije Heinrich Boehl, kaže: „Imamo dvije snažne centrifugalne sile, koje otvoreno hvale svoje partnerstvo, gospodina Dodika i gospodina Čovića iz HDZ, koji svaki dan priča kako želi BiH da odvede u EU, a svo vrijeme radi na podjeli BiH. Za Čovića su za sve krivi bosanski muslimani. Prije nekoliko mjeseci ih je optužio da uz pomoć Erdogana nastoje da od BiH naprave muslimansku državu.

Bošnjak Bakir Izetbegović je u maju održao izbornu kampanju za Erdogana. Izetbegović je gostu priredio srdačan doček, što su Hrvati i Srbi propratili sa negodovanjem i ljutnjom. "Kako kaže hadis Božijeg poslanika, svako 100 godina Bog pošalje čovjeka koji će jednom narodu vratiti vjeru. Mi Bošnjaci smo imali Aliju Izetbegovića. Vi ne možete objasniti kako smo se uspjeli odbraniti, to je samo moglo Božijom voljom, a danas ne možete objasniti kako Turska nosi toliko breme. Toliko neprijatelja, toliko dušamana, s milionima izbjeglica nad kojima skrbi. Turska ne da se nosi s tim, nego ide dalje i napreduje. Vi sada imate čovjeka kojeg je Bog poslao. Ime mu je Recep Tayyip Erdogan. A kada vam Bog takvog čovjeka pošalje, imate obavezu da mu pomognete, da budete na pravoj strani da prevagne prava strana", rekao je Izetbegović

EU je zemljama regiona dala perspektivu za ulazak u EU, ali prije nego što BiH postane članica EU, na nju čekaju drugi zadaci: pomirenje naroda, privredni razvoj, borba protiv korupcije i kriminala, kaže Sabine Adler u polusatnoj reportaži i citira  Marion Kraske iz Fondacije Heinrich Boll koja pojašnjava zašto ne dolazi do napretka i šta iza toga stoji. „To su karteli moći, koji koriste vlast da sa radnim mjestima obskrbe svoju familiju i članove partije i koji stalno održavaju strah. Oni sugeriraju kako jedna etnička grupa ugrožava drugu, što vodi do toga  da ljudi iz straha stalno biraju nacionaliste."

Ohrabrenje za kritično razmišljanje

Na kraju reportaže, Sabine Adler se vraća na početak priče: na tinejdžere iz gimnazije i strukovne škole u Jajcu. "ni su razvili kritički duh. Naučili su da postavljaju pitanja, da se bore za svoje stavove i da ih, ma kako bili kritični, konkretno i činjenično predstave. U tome im pomaže i NGO Nansen Centar za dijalog, koji potpomaže Ambasada SR Njemačke u Sarajevu. Saradnici ovog centra od 2009. dolaze u Jajce i organizuju okrugle stolove i rasprave u obje škole.

"Najvažnije je da razgovaramo", kaže Sabra Kolapu i to najviše sa psihologinjom, kojoj kažemo šta nam smeta, šta bi promijenili u našoj školi, na našim roditeljima i u zemlji uopšte. Najvažnije je da možemo reći da nije u redu školski sistem i način na koji nas podučavaju. Da u razredu samo prenosimo ono što smo napamet naučili i da ne smijemo da kažemo svoje mišljenje". Sabine Adler završava reportažu izjavama gimnazijalki Ajle Kurić (15) i Sabre Kolapu. "Ponosni smo, jer smo mi, nove generacije, pokazale generacijama naših roditelja i njihovih roditelja, koje su posijale mržnju,  da postoji ljubav i poštovanje", rezimira Ajla, dok Sabra zaključuje: "Ljudi koji su preživjeli rat – poput naših roditelja i njihovih roditelja  zabranjuju nam kontakt sa djecom drugih nacionalnosti. Ako djeca samo ponavljaju ono što čuju,  a što ne razumiju, to može izazvati novi rat. Ali kada djeca razmišljaju o tome šta se sve mora promijeniti da se istorija ne ponovi, onda neće biti rata".

Ovo je skraćena verzija reportaže njemačke novinarke Sabine Adler koju je na njemačkom jeziku objavila njemačka radio-stanica Deutschlandfunk.

Ovdje na njemačkom jeziku možete pročitati i poslušati kompletnu reportažu

Autor: Sabine Adler, Deutschlandfunk