Uzroci i posljedice kape sa slovom „U“

Jednostavna kapa crna kao ugalj ne bi bila vrijedna pomena da s prednje strane nema prišiveno „U“ i da to „U“ u Hrvatskoj ne znači sve što znači. Čak ni o takvoj kapi ne bi se mnogo raspravljalo da prije dvadesetak godina nije stajala na glavi Zlatka Hasanbegovića (na naslovnoj fotografiji članka), tada zagrebačkog studenta istorije, a danas hrvatskog ministra kulture. Prizor ovjekovječen fotografijom objavljen je devedesetih u opskurnom glasilu „Nezavisna Država Hrvatska“ gdje je Hasanbegović u nekoliko pamfletnih članaka ustaše nazivao herojima, mučenicima i šehidima.

Skandal ili pretjerivanje?

Za lijevo-liberalni dio hrvatske javnosti je ministar Hasanbegović i prije otkrivanja ove epizode važio za istoričara koji naginje relativizaciji ustaških zločina i antifašističkog naslijeđa socijalističke Jugoslavije te samim tim i Hrvatske. Njegovo imenovanje na mjesto ministra tumačilo se kao signal da je konzervativni HDZ i na polju kulture krenuo u konačni obračun s onima koji nisu propisno nacionalno osviješćeni. „Hasanbegović je naprosto poruka“, kaže istoričar i kolumnista Dragan Markovina u razgovoru za DW. „On je imenovan na tu funkciju isključivo zato što se znalo kakvi su njegovi stavovi. HDZ pokušava da do kraja razgradi bilo kakvo pozitivno vrjednovanje socijalističkog razdoblja. U tom smislu žele jednobrazno mišljenje u kulturi, intelektualnom i javnom radu.“

Sam Hasanbegović je prvo tvrdio da je objavljena fotografija fotomontaža, ali je već u sljedećem obraćanju javnosti odustao od takve verzije. Umjesto toga je optužio svoje kritičare: „Koristiti selektivno potpuno periferne izjave izvađene iz konteksta prije više od 20 godina, iz mog mladalačkog i studentskog razdoblja, predstavlja najobičniju političku manipulaciju“, rekao je Hasanbegović. Dodao je da vlada i stranka kojima pripada, kao i on lično, stoje na temeljima demokratije i antifašizma.

Malo je reći da kritičari ovakvo objašnjenje smatraju jeftinim pokušajem da se stvar zataška. Brojni intelektualci govore o tendencijama sličnim onima u Poljskoj, o jurišu u prošlost, o građanskom ratu ideologija. Sve su to pretjerivanja, smatra Ivo Banac, bivši političar i profesor istorije na američkom Jejlu. „U Hrvatskoj imate jedan organizovani lobi koji želi da makne ministra iz Vlade i nema toga što bi on mogao da učini da ih zadovolji. Ovo naravno nema nikakve veze s njegovim stavovima od prije 20 godina, nego s činjenicom da se pokušava destabilizacija Vlade, da se provociraju sukobi unutar vladajuće koalicije i novi izbori na kojima bi se SDP vratio na vlast“, kaže Banac za DW.

Borba za medije

Teza koju zastupa Banac raširena je među konzervativnim analitičarima. Prema njoj je bivša socijaldemokratska vlada uvela finansiranje takozvanih neprofitnih medija i tako stvorila hordu kritičara HDZ-a. Bančeva teorija dalje kaže da se ta medijska i intelektualna scena sada obrušava na Hasanbegovića upravo jer je najavio ukidanje subvencija za neprofitne medije. „Neprofitni mediji u 95 odsto slučajeva predstavljaju krajnju vanparlamentarnu ljevicu, koja je između ostalog kritikovala i sam SDP. Ali finansiranjem te grupe je SDP sebi proširio prostor djelovanja na ljevici i usmjerio tu grupaciju ka napadima na ondašnju opoziciju, a današnju vlast.“

Dragan Markovina, koji i sam piše za jedan neprofitni portal, tu je sasvim drugačijeg gledišta. „U pitanju su ljudi koji su ostajući bez posla pokretali male neprofitne portale i pisali odlične stvari koje dobar dio masovnih medija nije mogao. Kao takvi su strahovito nervirali klerikalnu i nacionalističku desnicu.“ Markovina dodaje da ukidanje finansiranja neće predstavljati nikakvu značajnu uštedu za budžet Hrvatske. Uostalom, radi se o ukupno 300.000 evra godišnje, dok istovremeno masovni komercijalni mediji iz budžeta dobijaju čitavih 16 miliona evra.

Pikantna je igra slučaja da je spornu fotografiju ministra otkrio i objavio nedjeljnik Novosti koji izdaje Srpsko nacionalno vijeće u Hrvatskoj. Brzo se onda povela hajka protiv tih novina i njihovog izdavača Milorada Pupovca, koji se u pismu predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović požalio na sve jači govor mržnje kojem su izložene nacionalne, političke i druge manjine u Hrvatskoj. Dobio je odgovor predsjednice u kojem se ona od takvih izliva mržnje elegantno ograđuje, ali i ukazuje da nedjeljnik Novosti vrijeđa nacionalna osjećanja Hrvata.

„Novostima se već nekoliko puta zamjera što se bave temama od većinskog interesa, što se dakle ponašaju kao ravnopravni medij u Republici Hrvatskoj, umjesto da funkcionišu onako kako nacionalisti misle da treba da funkcioniše manjinski medij“, kaže Dragan Markovina. „Činjenica je da Novosti jesu nedjeljnik Srpskog nacionalnog vijeća, ali je isto tako činjenica da su dobar dio autora pa i sam glavni urednik etnički Hrvati – ako je to uopšte bitno – i ljudi koji su vrhunski novinari. Onda ne treba da čudi da su se ponašali novinarski.“

Ivo Banac – ranije i sam ubjeđeni ljevičar – s druge strane ukazuje na ono što naziva „sistematskim tendencijama“ u pomenutom nedjeljniku: „Pogledajte recimo posljednjih tridesetak brojeva. Vidjećete jasnu, na prvi pogled antifašističku crtu, a zapravo je riječ o rehabilitaciji bivšeg režima. Zatim na širem međunarodnom planu imate zagovaranje krajnjih lijevih opcija, koje su protivparlamentarne i idu ka revolucionarnom prevratu. Među sagovornicima Novosti imate neke od najpoznatijih lijevih ekstremista u Evropi. Ja sam protiv etiketiranja, ali sam zato da se otvoreno govori o fenomenima koji su realni.“

Reforme u zapećku

Tako aktuelna debata u Hrvatskoj ide u svim pravcima: raspravlja se o ustašama, partizanima i četnicima, domoljubima, braniteljima i petoj koloni, medijskim slobodama, umjetnosti i satiri. Ali je u pozadini uvijek i partijska politika. Jedno od objašnjenja nudi ishod novembarskih izbora kojima je praktično prvi put od nezavisnosti Hrvatske slomljen de facto dvopartijski sistem. Kao odlučujući tas na vagi tako se između SDP-a i HDZ-a ugnijezdio Most, šarena lista uglavnom popularnih lokalnih političara. Poslije mukotrpnih pregovora, HDZ je uspio da privoli Most na desnu stranu i to obećanjem da će vlada biti više ekspertska, a manje partijska.

Rešenje bi trebalo da se zove Tihomir Orešković. Bilo je nešto banalne šale na račun njegovog nesigurnog baratanja hrvatskim jezikom, no novom premijeru niko ne može da porekne stručnost. Uprkos tome, Markovina vjeruje da u ovoj vladi ništa od ekspertske ili reformske politike neće biti. „U ovdašnjoj partijskoj politici se premijer mora osjećati kao padobranac koji je pao s Marsa“, kaže ovaj istoričar. Oreškovića naziva „smokvinim listom“ koji treba da preruši vladu u ekspertsku. Ali, dodaje Markovina, glavni problem je što šef HDZ-a Tomislav Karamarko „sa svojom političkom imaginacijom ne može vidjeti dalje od obračuna s utvarama jugokomunizma“.

Kad smo već kod obračuna, Zlatko Hasanbegović je drugi sporni ministar. Prvi, ministar branitelja Mijo Crnoja, već je morao da podnese ostavku zbog čega je po društvenim mrežama podrugljivo prozvan šestodnevnim ministrom. Doduše, nije Crnoja otišao zbog prijedloga da se uvede registar „izdajnika nacionalnih interesa“ nego zbog navodno mutnih poslova s kreditima i zemljištem, što su otkrili mediji. Plejadi originalnih istupa pridružio se i ministar nauke i obrazovanja Predrag Šustar iskazom da je „najvjerovatnije“ Bog stvorio svijet.

Ivo Banac upozorava da su ideološki sukobi, ma koliko žestoki, u centru interesa „pojedinih interesnih grupa“, ali da bi, što se ukupnog društva tiče, trebalo da ostanu na marginama. „Vlada mora potisnuti sve te priče i koncentrisati se na ekonomsku reformu. To se do sada nije dogodilo. Oni imaju ne više od tri do četiri mjeseca da urade nešto što bi radikalno promijenilo klimu. Ako se to ne dogodi brzo, moglo bi da dođe do krize vlade i eventualno vanrednih izbora.“