Utočište za djecu izbjeglu iz Sirije

Projektom koji je pokrenut u dijelu Bejruta po imenu Sabri,jedan tamošnji dječiji vrtić pokušava najmlađim izbjeglicama iz Sirije da pruži barem djelić normalnosti. Dječak Muhamed ne može više svoj život zamisliti bez dječijeg vrtića. Pet dana u nedjelji taj petogodišnjak u pratnji svoje sestre, ili majke ide uskim ulicama siromašne četvrti Bejruta kako bi stigao do jedne višespratnice u kojoj se nalazi „Amaluna“, u prevodu kao „Naša nada“, dječiji vrtić za najmlađe izbjeglice iz Sirije. Muhamedova familija potiče iz Dare, sa juga te zemlje. Njegova majka je tu izbjegla sa petero djece još prije rata.

Neki se uplaše, pa čak i ako ih pitate samo za ime

U „Amaluni“ se o djeci brinu palestinska socijalna radnica Nabila te studentica pedagogije Maryam iz sirijskog grada Idliba. Maryam kaže: “Ja sam na drugoj godini studija na univezitetu u Idlibu, ali ovdje u Beirutu ne mogu studirati, pa su mi praktična iskustva u vrtiću dobro došla i tu mogu da pomognem djeci.“

Maryam i Nabila su ukrasile prostorije dječijeg vrtića. Zidovi, u razredu u koji ide Muhamed, ukrašeni su roza i žuto ofarbanim slovima i brojevima. “Amaluna” je neobičan projekat. On je rezultat palestinske, libanske i sirijske saradnje. Jedan od sirijskih suosnivača tog udruženja se zove Rami:

“Najveći problem je pridobiti povjerenje sirijskih izbjeglica. Mnogi misle da mi zastupamo neku političku frakciju. Neki su toliko uplaše, pa čak i kada ih upitate samo kako se zovu…” No, i sami sirijski aktivisti moraju proći odgovarajuće procese učenja. Rami o tome kaže:

“Nedostaju nam iskustva o tome kako se osniva neko udruženje, kako se prikupljaju sredstva. Revolucija nas je dovela u situaciju da sve sami radimo. Mi samo ispunjavamo naše obaveze.”

Autori: Mona Naggar / Senad Tanović

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić