Uspjeli smo!
31. august 2020
„Uspjet ćemo" - rečenica je koju su jedni doživjeli s ogorčenjem, a drugi kao izazov. O Angeli Merkel može misliti ko šta hoće, ali te dvije riječi ostat će centralna rečenica njene dugogodišnje kancelarske karijere. I zbog toga što je ona u olujnim vremenima zadržala svoj kurs. Zato što se pobrinula za stabilnost. Ta rečenica joj je priskrbila enormnu popularnost - u inostranstvu još više nego u Njemačkoj. Ona je bila i ostala sveprisutna. I prije te rečenice je Angela Merkel bila dobro poznata u mojoj bliskoistočnoj domovini. Ona je simbol ženske moći. Brojne žena u patrijarhalnim zemljama naučile su od nje da su žene jednako sposobne kao i muškarci u profesijama koje su nekada bile rezervirane za muškarce.
Niko dobrovoljno ne napušta domovinu
„Uspjet ćemo!" („Wir schaffen das!" u doslovnom prevodu znači „Mi ćemo to uspjeti") Ta rečenica potvrđuje da je integracija uzajaman proces. Uostalom: sa „Mi" (Wir) je kancelarka mislila na njemačko društvo - prije svega na veliki broj dobrovoljnih humanitaraca, koje sam i sam mnogo upoznao u jesen 2015. „To" (das) - su bile izbjeglice, ljudi poput mene. A „uspjeti" (schaffen) se odnosilo na sve one koji su htjeli nešto postići. A u stvarnosti - glede uzajamnog povjerenja i akceptiranja uspjelo se dosta toga postići, što se pokazalo i tokom proteklih pet godina.
Niko dobrovoljno i rado ne napušta svoju domovinu. Za sve nas je vlastita domovina nešto posebno. Ali kada u vama poznatoj okolini samo još užas gospodari? Kada sve propada ili je već propalo? Kada ti rat, progon ili neka katastrofa uzurpiraju sva prava? I poslije toga izbjeglica ostaje ljudsko biće i tako je treba tretirati i posmatrati - a ne samo kao dio "struje", "poplave", "talasa", "krize" ili nekog „problema". Takvi pojmovi zapravo ne bi smjeli više biti društveno prihvatljivi - niti se pojavljivati u medijima. Jer, oni nanose bol.
Samo tokom 2015. u Njemačku je došlo 890.000 izbjeglica. I opet skoro samo kriminalna djela pojedinaca privlače pažnju. Jasno je da su izbjeglice ljudi, a ne sveci i dešava se da neki od njih čine kriminalna djela. Ali, nažalost, nacionalnost njihovih počinitelja se ističe samo ako je riječ o nekoj izbjeglici. I često se sve izbjeglice poistovjećuju sa tim osobama. Pri tome, u svim zemljama i kulturama, bez obzira na njihovu religiju, postoje dobri i loši ljudi. Svuda postoje obrazovani i neobrazovani, oni koji poštuju druge i oni koji to ne rade, oni koji su miroljubivi i oni koji su nasilni.
Migracija je rješenje mnogih problema
Pet godina nakon „Uspjet ćemo!", mnogo toga se postiglo. Zahvaljujući Angeli Merkel i mnogim ljudima u službama i institucijama. Zahvaljujući nebrojenim volonterima. Zahvaljujući otvorenosti društva i ljudi u Njemačkoj. I naravno zahvaljujući marljivosti i ambiciji ljudi koji su ovdje došli kao izbjeglice.
Svakako, kada neko dođe u novu zemlju, prvo mora mnogo toga naučiti i naporno raditi. Najprije jezik, naravno - ali i običaje, tradiciju i kulturu. To se ne događa od danas do sutra. I za to su potrebni ljudi, mještani, koji s nekim zajedno mogu poći tim putem. Koji s tobom razgovaraju. Koji ti objašnjavaju stvari. Koji riješavaju nesporazume. I sa kojima se možeš jednostavno zabaviti.
U krugu mojih prijatelja su (skoro) svi prešli ovaj put i u međuvremenu su postigli fantastične stvari. Uspjeli su pronaći kompanije i ljude koji će ih obučavati: ko je iz Sirije uspio doći dovde može uspjeti još puno više! Ja sam od početka bio siguran da će takvo što biti samo pitanje vremena. Najkasnije od izbijanja korona krize mi je postalo jasno koliko je važna ulogu migranata u zdravstvenom sistemu, to bi svima trebalo biti jasno: migracija nije majka svih problema, već njihovo rješenje.
Nedostajat ćete mi gospođo Merkel
Migracija pospješuje ekonomski rast, smanjuje nejednakost među zemljama i povezuje različita društva i kulture. Ona se brine čak i za humor onda kada se ljudi obostrano prihvataju uz sve svoje mane i vrline. Drugim riječima: ona je obogaćivanje!
Gospođo Merkel, klanjam se pred Vama. Vama mogu zahvaliti za to što mogu pisati ove redove. Hvala Vam što brinete za otvoreno, pošteno i živopisno društvo! Kada za nešto više od godinu više ne budete bili na toj funkciji, nedostajat ćete mi.
Khalil Khalil (31) rođen je u Alepu i od kraja 2015. godine živi u Njemačkoj. U Siriji je završio pravni fakultet. Trenutno se školuje u Südwestrundfunk Stuttgart za televizijskog montažera. 2019. godine odlikovan je medaljom pokrajine Baden-Württemberg. Pored obrazovanja, Khalil drži predavanja o izbjeglištvu, integraciji, jeziku i dijalektima, demokratiji i kulturološkom šoku.