Ultimatum opozicije u Srbiji – mač sa dvije oštrice
14. mart 2019
„Zahtjevamo momentalne ostavke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, predsjednice Vlade Ane Brnabić i predsjednice Narodne skupštine Maje Gojković. Tražimo izbore na svim nivoima koji će se održati nakon šest do devet mjeseci u kojima bi mediji bili slobodni i ispunjeni ostali zajednički zahtjevi opozicije za fer i poštene izbore", stoji između ostalog u tom proglasu.
Ukoliko se ti zahtjevi ne ispune, SZS najavljuje veliki narodni protest u Beogradu 13. aprila, na koji će biti pozvani građani iz cijele Srbije.
Odmjeriti očekivanja
Iako je u prvom trenutku djelovalo da je vijest prepisana sa nekog od satiričnih portala, u SZS zaista misle ozbiljno. Nakon višemjesečnih protesta u oko 90 srpskih gradova, čelnici SZS očito su se našli na prekretnici i sada najvjerovatnije pokušavaju da izvrše neku vrstu novog pritiska na vlast.
A koliko su se vlasti uznemirile zbog tog ultimatuma svjedoči i praktično odsustvo reakcija iz vladajuće koalicije? To, naravno, može da znači i određeni strah od daljih poteza opozicije, ali, bar kako trenutno stvari stoje, atmosfera u društvu nije toliko kritična po srpske vlasti.
U opozicionim krugovima postoje dežurni optimisti koji već vide kraj ovog režima, ali, kako za DW kaže Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku, u ovom trenutku potrebno je imati realna očekivanja.
„Vidim ovo kao jedan iznuđeni potez nakon serije građanskih protesta. Prosto su na neki način morali da radikalizuju svoje zahtjeve nakon višemjesečnih protesta", ističe Popović i dodaje: „S druge strane je djelimično i rizičan potez, jer postavlja dosta visoke zahtjeve i podiže očekivanja. Mislim da niko ne očekuje da je realno da čelnici režima podnesu ostavke za mjesec dana", ocjenjuje Popović.
Vlast je spokojna?
Reakcija vlasti je bar za sada uzdržana i čini se da je njihova taktika da se čitav taj proglas i zahtjevi opozicije što duže medijski i politički ignorišu. Politički analitičar Dragomir Anđelković smatra da vlast svakako nema namjeru da ispuni opozicione zahtjeve i da vrh vlasti podnese ostavke.
„Na taj način bi sebi pucali u oba koljena i ušli hendikepirani u izbornu trku kao neko ko je priznao da nešto nije u redu. S druge strane, priznali bi da dosadašnji izbori nisu bili regularni ako bi prihvatili takav zahtjev da se sada održe demokratski i pošteni izbori", napominje Anđelković za DW.
Reakcija vlasti će, kao i do sada, biti radvnodušno ignorisanje tih zahtjeva, a ako taj pritisak postane u nekom trenutku veliki, probaće da to razvodne nekim drugim temama, primjećuje Dragan Popović. „Probaće najprije to da ignorišu, a ako to ne bude moglo, pokušaće na druge načine da te zahtjeve učine ili nevidljivim ili nerelevantnim".
Nejaki za visoke zahtjeve
Tek će se vjerovatno vidjeti šta su bili pravi motivi te opozicione grupacije da istakne pomenute zahtjeve, ali u svakom slučaju legitimno je razmatrati ima li SZS dovoljno političke snage i podrške u narodu da ispostavlja ovakve ultimatume?
Riječ je, naime, o samo jednoj opozicionoj grupaciji, koja višemjesečene proteste protiv vlasti nije uspjela da kapitalizuje kroz poboljšanje svog rejtinga. Stoga i Dragomir Anđelković kaže „kako oni nemaju tu snagu, ali da su toga i sami svjesni. Nije im, dakle, cilj ultimatum kao takav već da se nametnu kao najsnažniji opozicioni element i istisnu neke druge opozicione igrače. Tako bi se za neku narednu borbu sa vlastima pozicionirali kao jedina opoziciona snaga koja može da ispuni zahtjeve jedno dijela opozicionog biračkog tijela".
Nema nikakve sumnje da oni nemaju tu snagu, nastavlja Dragan Popović, jer govorimo o podršci između 10 i 15 posto u biračkom tijelu. „Daleko su oni od toga da mogu iza sebe da stave svu energiju građanskih protesta, i da izvrše toliki pritisak i ugroze vlast Aleksandra Vučića", procjenjuje direktor Centra za praktičnu politiku.
Protest, šetnja, razilaženje – šta dalje?
Prijetnja velikim protestom u Beogradu 13. aprila ukoliko se ne ispune zahtjevi SZS takođe predstavlja mač sa dvije oštrice. Nezadovoljstvo građana jeste veliko, ali ono se i dalje na neki način odvija izvan stroge mobilizacije iza političkih partija. Zato Dragomir Anđelković podsjeća na neke primjere velikih opozicionih protesta prije 2012. godine i dolaska Srpske napredne stranke na vlast, koji su okupili veliki broj ljudi, ali nisu uzdrmali tadašnje vlasti.
Dragan Popović primjećuje da domet tog protesta zavisi prije svega od toga šta oni koji će doći na taj protest od njega očekuju. „Ako građani očekuju previše, bojim se da će biti razočarani i da može doći do nekog gubitka energije. Ali, ako se postave realna očekivanja da je ovo samo jedan korak ka rušenju režima, onda to može imati solidan efekat", navodi Popović.
Opozicija je najavom tog protesta na sebe preuzela još jedan rizik, a to je neizvijesnost oko daljih koraka ukoliko se tog dana skupi određeni broj ljudi, prošetaju Beogradom kao i na dosadašnjim protestima, i nakon toga raziđu.
„Imali smo, kao što rekoh, takve slučajeve i jednostavno će se nakon toga promovisati neka druga priča, i nastavi se neka vrsta nove igre. U politici je to tako, ukoliko se to okupljanje završi na taj način, vjerovatno će se naći neki novi trenutak i ponovo pozvati na okupljanje građana", smatra Anđelković.
Na to pitanje u srpskoj politici ne bi mogli da odgovore ni najbolji stratezi, ističe Dragan Popović, i zato „mislim da se taj protest ne smije najavljivati kao neki Dan D, ili novi 5. oktobar. To bi trebalo da bude jedna jasna poruka vlastima, ali bez nerealnih očekivanja", skreće pažnju Popović.
Uvijek spremni tabloidi
Narednih mjesec dana svakako bi trebalo očekivati žestoku reakciju medija bliskih vlastima. Čelnici SZS su već proglašeni državnim neprijateljima i najava velikog protesta samo će podstaći tabloidne teorije da je riječ o radikalizaciji opozicionog otpora za koji je zeleno svjetlo dao Zapad. Taj narativ da Zapad preko haosa na ulicama želi da sruši Vučića prisutan je od samog početka građanskih protesta, a sada će biti samo dodatno pojačan.
„Mnogo više će sve zavisti od poteza vlasti, koliko god to paradoksalno zvučalo, ali mislim da se ljudi kako god bilo neće tako lako skloniti sa ulica", ocjenjuje Dragan Popović.
Opozicija će vjerovatno uraditi sve što može kako bi taj skup bio što ozbiljniji, dodaje Dragomir Anđelković. „Vlast će s druge strane pojačati svoju kampanju širom Srbije. Imaćemo, dakle, tu političku borbu na dva kolosjeka i nadam se da to neće izazvati neke veće tenzije u društvu osim nekih pojačanih verbalnih sukoba", očekuje Anđelković.