Uloga Venecuele bez Čaveza

Sa Hugom Čavezom nije samo Venecuela izgubila svog predsjednika, već i cjelokupna ljevica Južne Amerike oplakuje gubitak svoje ikone koja joj je dala identitet. Također za neke zemlje, prije svih Srednje Amerike i Kariba, Čavez je bio u prvoj liniji ekonomski saveznik važan za preživljavanje.

Hugo Čavez je postao veoma utjecajan akter u regionu sa svojim nastojanjima za hegemonističkom vladavinom u Latinskoj Americi", kaže ekspertkinja za Latinsku Ameriku Bettina Schorr sa Slobodnog univerziteta iz Berlina. "To znači da je veoma aktivno forsirao primjerice Kubu ili druge centralnoameričke zemlje zahvaljujući isporuci jeftine nafte."

Jeftini proizvođač nafte u regionu

Samo Kuba dnevno dobija 100 000 barela jeftine nafte iz Venecuele i zahvaljujući tome može pokriti dvije trećine svojih potreba. Ukoliko bi Venecuela zbog vlastitih ekonomskih problema prekinula sa obustavom ove nafte, "bilo bi to dramatično za Kubu", kaže kubanski ekonomista i opozicionar Ocsar Espinosa Chepe za DW. "Onda bi situacija bila gora nego nakon raspada Sovjetskog saveza 1990-tih godina," smatra on.

Tada je Kuba odjednom izgubila 85 posto svoje vanjske trgovine. Nedostatak goriva i sirovina je praktično u potpunosti paralizirao poljoprivredu i saobraćaj na Kubi. Fidel Castro je tada proglasio tzv. "vanredno stanje u mirna vremena" kako bi pripremio stanovništvo na oštre ekonomske rezove. Koncem devedesetih godina kubanska privreda se oporavila od kada dobija naftu iz Karakasa.

Zauzvrat, 30 000 kubanskih liječnika i 15 000 učitelja, kao i drugih profesora, radi u siromašnim četvrtima Venecuele. Venecuela je u skladu sa tim dogovorom samo u 2011. godini uplatila Havani pet milijardi dolara. To prevazilazi pojedinačne sume koje uplaćuju Kubanci iz egzila, prihoda od turizma ili prihoda od izvoza nikla.

Regionala integracija Latinske Amerike

Kuba je jedna od 18 članica Petrokaripskog ugovora koji je pokrenuo Čavez 2005. godine i koji omogućava državama Kariba i Srednje Amerike pojeftinjenu isporuku nafte iz Venecuele. "Formiranjem regionalne organizacije Čavez je u osnovi slijedio jedan cilj a to je da stvori proturavnotežu američkoj vladavini na sjevernoj hemisferi," smatra Bettina Schorr.

Venecuela će u roku od trideset dana izabrati novog predsjednika. Da li će njegov nasljednik moći zatvoriti preostale rupe može se posmatrati sa sumnjom. Predsjednici Nikaragve, Ekvadora i Bolivije ne raspolažu ni karizmom, a pogotovo ne milijardama petrodolara sa kojima je Čavez mogao financirati svoju viziju socijalizma u 21. stoljeću u Venecueli.

Business as usual

Pod utiskom napada od 11. septembra 2001. godine SAD su svoj angažman u Latinskoj Americi smanjile u korist ratova u Iraku i Afganistanu. Južni susjedi su taj razvoj događaja iskoristili kako bi proširili svoj vlastiti vanjskopolitički prostor i kako bi produbili odnose sa Kinom i Rusijom.

Hugo Čavez i njegovi verbalni napadi na "yankee-imperiju" u tom kontekstu ipak ne trabaju biti precijenjeni, smatra Bettina Schorr: "To je prije simbolični manevar kako bi se održala slika neprijatelja i kako bi se ostalo na istoj liniji sa vlastitim pristalicama." Ipak unatoč diplomatskom zastoju ekonomske veze između Venecuele i SAD-a oduvijek su bile veoma bliske, kaže ona. To se nije promijenilo ni za vrijeme mandata Huge Čaveza. "Naprotiv ekonomske veze su čak postale intenzivnije," kaže Schorr.

SAD su najvažniji trgovački partner Venecuele. 2012. godine je zabilježena robna razmjena u ukupnoj vrijednosti od skoro 20 milijardi dolara. Polovina venecuelanskog izvoza nafte ide u SAD gdje iznosi pet posto ukupnog uvoza. "Venecuelanska naftna industrija ima veliki problem jer u nju posljednjih godina nije investirano i nivo produkcije je opao," kaže Schorr. Stoga bi bilo nepovoljno upustiti se u to da se naljuti jedan tako veliki uvoznik kao što su SAD, napominje Schorr.

Predsjednik Obama je nakon Čavezove smrti već izrazio interes da poboljša veze sa Venecuelom. No dok se unatoč diplomatskim napetostima poslovi dobro odvijaju ova južnoamerička zemlja neće biti prvi prioritet američke vanjske politike.

Autori: Mirjam Gehrke/Fernando Caulyt/ Rafael Plaisant Roldo/Zorica Ilić

Odgovorna urednica:Belma Fazlagić-Šestić