Ukrajinci u Berlinu protiv azila za ruske dezertere

Kada je Ukrajinka iz Berlina Katerina Ric-Rakul čula da Njemačka želi da primi ruske dezertere, pomislila je da je to loš vic: „Mislila sam da je to nemoguće, nisam mogla da vjerujem. Pomislila sam da je satira, možda neka vijest satiričnog magazina „Postilon“. A onda sam čula u vijestima“, kaže simultana prevoditeljka, koja već dvadeset godina živi u Njemačkoj.

S velikim čuđenjem ona gleda kako se njemački političari svih stranaka vladajuće koalicije bukvalno utrkuju sa ponudama pomoći za ruske dezertere. „Onaj ko prezire Putinov put i voli liberalnu demokratiju, dobrodošao je u Njemačkoj“, naglašava savezni ministar pravde Marko Bušman (FDP).

„Mislim da se zaista podrazumijeva da se tim ljudima pomogne i da im se ponudi utočište“, kaže premijer Donje Saksonije Štefan Vajl (SPD).

Poslanica Zelenih u Bundestagu Irena Mihalić zahtijeva: „Svako ko ne želi da učestvuje kao vojnik u Putinovom ubilačkom i agresorskom ratu protiv Ukrajine i zbog toga bježi iz Rusije, mora da dobije azil u Njemačkoj“.

Da li su dezerteri zaista protiv ruskog agresorskog rata?

Ric-Rakul, koja se u berlinskom Humbolt-forumu brine za ukrajinske stipendiste to ne može da razumije. Dati azil ruskim dezerterima je, smatra, pogrešna politička odluka. „To nisu opozicionari ili disidenti. Oni samo ne žele da rizikuju svoj život. Do prije nekoliko dana nisu imali nikakvih problema sa ruskom politikom i sada su se probudili.I nije obaveza Zapada da štiti te ljude."

Ukrajinka ukazuje na video-snimke s granice Rusije i Gruzije. Posljednjih dana oko 50.000 Rusa je pobjeglo u tu susjednu zemlju – i zato što su Poljska i baltičke zemlje zatvorile svoje granice zbog straha od špijuna. „Onda vidimo Ruse koji se ljute jer su odbijeni zato što su na kolima imali naljepnicu sa slovom 'Z' ili tetovažu s tim slovom", kaže Ric-Rakul. „I onda dolaze komentari poput: 'Gruzijci, sjetite se tenkova iz 2008. godine'. U Njemačkoj se često kaže, što ranije nismo poslušali istočne Evropljane. A sada ih opet niko ne sluša.“

Ali, da li Njemačka zaista može da odbije ljude koji ne žele da učestvuju u ruskom agresorskom ratu? Argument, koji često ponavljaju nemački političari, glasi: svaki vojnik koji ovdje dobije azil, vojnik je manje u Putinovoj vojsci. To je zabluda, smatra Katerina Ric-Rakul. „Mislim da je to pogrešno, jer će Rusija na ovaj ili onaj način prikupiti svojih 300.000 ili milion rezervista, tako da to ne mijenja stvari, osim što ćemo ovdje imati veliki bezbjednosni problem."

Bezbjednosne provjere veliki izazov

„Prilikom davanja azila razmatra se svaki pojedinačni slučaj, što uključuje i bezbjednosne provjere", navode iz njemačkog Ministarstva unutrašnjih poslova. Posebno kada su u pitanju pripadnici ruske vojske, mora da se zna ko zapravo želi da dođe u Njemačku. Lider demohrišćana (CDU) Fridrih Merc izjavio je da se „strogo protivi tome da se svim dezerterima omogući dolazak u Njemačku“.

Katerina Ric-Rakul se pita kako njemačke vlasti misle da se izbore sa tako velikim brojem zahtjeva za azil: „U Njemačkoj već sada imamo posla preko glave s prijemom ukrajinskih žena i djece, s pronalaženjem stanova i dokumentima. Mnoge pokrajine kažu da su već pune i da ne mogu da prime više izbjeglica. Gdje onda smjestiti te muškarce iz Rusije? Kako obaviti bezbjednosne provere? I kako provjeriti mrežu njihovih kontakata?"

U Njemačkoj je već registrovano više od milion ljudi iz Ukrajine, prije svega žene i djece. Katerina Ric-Rakul podsjeća da su mnogi pobjegli od ruskih vojnika. I onda u svojoj novoj domovini treba ponovo da se sretnu s ruskim vojnicima, ukoliko Njemačka odobri azil za dezertere. „To je suludo. Već sada ima mnogo verbalnih i neverbalnih napada na Ukrajinke. Zašto ne primiti bolje žene iz Dagestana ili Irana?"

Strah ukrajinskih aktivistkinja i aktivista

Ana, koja se zapravo drugačije zove, zna kakav je osećaj sresti se na protestima s ruskim kontrademonstrantima. Ta Ukrajinka je kao dijete došla u Njemačku i aktivistkinja je udruženja ukrajinske dijaspore „Viče“. To udruženje organizuje brojne proteste u glavnom gradu Njemačke. Ana kaže: „Kao aktivisti se naravno bojimo, jer je na protestima već bilo provokacija kada su ljudi ruskog porijekla pokušavali da provociraju učesnike. O bezbjednosnim rizicima ovdje niko ne govori.“

Prije nedjelju dana udruženje „Viče“ organizovalo je protest pred njemačkim Ministarstvom odbrane na kojem se zahtijevalo da Njemačka isporuči tenkove Ukrajini. Za oktobar je u planu još jedno okupljanje zbog navodnog uticaja ruske propagande na intelektualce u Njemačkoj. Među aktivnostima te nevladine organizacije je i praćenje društvenih medija u Rusiji. Zaključci su sljedeći: „U ruskim 'Z-grupama', mnogi ljudi su likovali kada su počinjeni ratni zločini. Kada je počela mobilizacija isti ti ljudi su počeli da bježe ili žele da pobjegnu. Ne treba ih pustiti u zemlju. Pošto ruska vojska sada bilježi brojne gubitke, oni bi sada rat radije da posmatraju sa daljine. Ali, nije poznato da li se oni zaista distanciraju od ovog rata."

Ljudi iz Ukrajine kritikuju njemačku „naivnost“

Ni Ana ne vjeruje da bezbjednosnim provjerama može se utvrdi stav ruskih dezertera, pošto prepiske sa društvenih mreža mogu lako da se izbrišu. Takođe, sada bi dolazila apolitična, privilegovana srednja klasa iz većih gradova. „Oni imaju dobre veze i novac da sebi priušte skupe letove, ali i sredstva da prikriju kakva je bila njihova pozicija poslednjih mjeseci."

Njemački odnos prema ruskim dezerterima primjer je opšteg njemačkog stava prema ruskom agresorskom ratu protiv Ukrajine, smatraju mnogi Ukrajinci u Njemačkoj – mnogi vjeruju u mit o dobroj, tajanstvenoj ruskoj duši. Ana kaže: „Ta naivnost nas je dovela tu gdje jesmo. U Zapadnoj Evropi smo uvijek širili ruke i govorili: 'To su naše vrijednosti, mi vas prihvatamo i tolerišemo i možete da radite šta želite'. Ali, ta naivnost nas nikuda ne vodi. Samo će dodatno uticati na našu bezbjednost i bezbjednost ukrajinskih izbjeglica ovdje u Njemačkoj.“

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu