Ukrajina - povod za razdor između Berlina i Moskve?

Prije nešto više od devet godina, krajem studenog 2004., tadašnji njemački kancelar Gerhard Schröder nazvao je svog prijatelja i tadašnjeg i sadašnjeg ruskog predsjednika Vladimira Putina. Povod je bio Ukrajina i tadašnja "Narančasta revolucija" kojom se oporba borila protiv lažiranja predsjedničkih izbora i lažne pobjede Viktora Janukoviča. "Poduzmimo sve da situacija ne izmakne kontroli, nama je potrebna demokratska Ukrajina", pisao je Schröder Putinu. Službena Moskva se tada zauzimala za Janukoviča, čestitala mu na pobjedi. No nakon toga se više nije miješala, izbori su na međunarodni pritisak ponovljeni, a oporba je odnijela pobjedu.

Drugačija vremena

No danas je Janukovič predsjednik Ukrajine, ovaj put legalno izabran na izborima 2010. Oporba je opet na ulicama, a situacija je napeta kao krajem 2004. Prosvjednici su i ovaj put protiv predsjednika Janukoviča, a povod je njegovo udaljavanje od Europske unije i približavanje Moskvi. Moskva je naime službenom Kijevu zaprijetila sankcijama ukoliko potpiše sporazum o pridruživanju s Europskom unijom. Mnogi oporbenjaci u Ukrajini si priželjkuju više uplitanje Berlina u trenutno stanje. No stvari su u mnogočemu drugačije nego prije devet godina. U kancelarskom uredu više ne sjedi Putinov prijatelj Schröder nego Angela Merkel koja nikad nije skrivala svoje rezerve naspram ruskog predsjednika. Osim toga prošlotjedni posjet njemačkog ministra vanjskih poslova Guida Westerwellea Kijevu i razgovor s oporbom nije naišao na simpatije kako službenog Kijeva tako ni Kremlja.

Nezahvalna posrednička uloga

Jens Paulus iz, Merkeličinom CDU-u bliske Zaklade Konrada Adenauera je vrlo skeptičan kad su u pitanju očekivanja ukrajinske oporbe na podršku iz Berlina. "Mislim da je ta posrednička uloga koja se očekuje od Njemačke vrlo komplicirana i mislim da ju Njemačka ne bi trebala preuzimati", kaže Paulus. On doduše govori o tomu kako je unutar Europske unije Njemačka ta koja ipak "malo bolje" poznaje Rusiju od ostalih članica ali da bi trebala nastupati isključivo u sklopu EU-a. Istog je mišljenja i Sabine Fischer iz zaklade "Znanost i politika". "Njemačka bi zajedno sa svojim europskim partnerima trebala utjecati na to da u Ukrajini ne dođe do nasilnih prosvjeda i mislim da je i to već neka vrsta posredničke aktivnosti", kaže Fischer. Usprkos tomu Angela Merkel bi, kako se doznaje iz krugova bliskih kancelarkinom uredu, sredinom prosinca na samitu EU-a trebala primiti i vođu ukrajinske oporbe Vitalija Klička. Kremlj sigurno to neće dočekati s oduševljenjem. Da Moskva budno prati svaki korak zapadnih političara naspram događaja u Ukrajini pokazuje i službena reakcije ruskog parlamenta Dume koji je u utorak (10.12.) izdao službeno priopćenje u kojem se govori o pritisku zapada na "bratsku zemlju" (Ukrajinu).

Westerwelle više nije važan

Neki ugledni njemački mediji, poput Frankfurter Allgemeine Zeitunga, Ukrajinu već vide kao dodatno opterećenje za, ionako ne baš blistave, odnose Berlina i Moskve. No Vladislav Belov, voditelj Centra za njemačke studije pri Ruskoj akademiji znanosti smatra da akcijama poput posjeta Westerwellea Kijevu ne treba davati preveliku težinu. "Westerwelle je ministar na odlasku", kaže Belov aludirajući na činjenicu da je njemački ministar zaista još na svom položaju isključivo zbog toga što nova vlada (u kojoj neće biti Westerwellea ni njegovih Liberala) još nije započela s radom. Belov osim toga ukazuje na činjenicu da je Merkel najavila da se njemačko-ruski odnosi neće razvijati po principu "crno-bijelo". Ona je najavila da će o problemu Ukrajine s Putinom razgovarati već prilikom planiranog susreta početkom sljedeće godine. Tada će njemačka kancelarka pokušati svog ruskog kolegu nagovoriti da odustane od politike "ili mi ili oni" i omogući približavanje Ukrajine Europskoj uniji.

Autori: Roman Goncharenko / Nenad Kreizer
Odg. urednica: Jasmina Rose