Ubistvo iz časti i imigranti

Povodom izricanja presude mladjem bratu, koji je ubio svoju sestru Hatun Sürücu, Sud u Berlinu je ustvrdio kako je on jedini krivac. Ovaj slučaj je izazvao posebnu pažnju, pošto je riječ o paralelnim svijetovima stranaca, koji insistiraju na pokrivanju žena. U obrazloženju presude sudija je rekao,kako se podrazumijeva da ovdje žene žive kako to one žele. Ova debata u Njemačkoj, nažalost,uvijek će podsjećati na ubijenu Hatun, dodao je sudija.Komentariše Verica Spasovska.

Sudija u Berlinu izrekao je za njemačke relacije strogu presudu:

10 godina zatvora u kaznenim ustanovama za mlade, za ovog mladog Turčina, koji je protivno svim normama, pogubio svoju sestru, samo zato što je ona željela živjeti, onako kako je smatrala da je najbolje. Osuditi nekoga, ubiti ga samo zato što želi živjeti po svom nahodjenju, neshvatljivo je i apsurdo shvatanje časti, što je i bilo razlogom da njemački sudija izrekne i adekvatnu kaznu. Za vrijeme procesa, bilo je nejasno šta je stajalo u pozadini ubisatva. Je li ovaj zločin pogrešno shvaćanje Islama i njegovih kodeksa ili je povod u familijarnim patrijaharnim odnosima. Jedno je,pak, izvjesno:

ovo ubistvo iz časti, nije usamljen slučaj. Ujedinjene nacije cijene, da se godišnje dogodi oko 5000 ubistava iz časti, neka i u Njemačkoj, premda je crna hronika vjerovatno i duža.

Sa Islamom,valja reći, ubistvo iz časti nema mnogo zajedničkog, nego mnogo više sa patrijahalnim odgojem u socijalno slabijim porodicama, koje navodno drže do dostojanstva.

Mnogi mladi migranti žrtve su upravo ovakvog shvatanja časti, pošto se osjećaju manje vrijednim u jednom kompleksnom i konkurentskom društvu. Ne treba svakako shvatiti, kako većina Turaka u Njemačkoj, opravdava ovo ubistvo. Pojedinačan slučaj, smatra se u Berlinu, nikako ne smije biti biljeg na ledjima imigranata, ponajprije onih koji slijede Islam. Ali, njemačko društvo ne smije ovaj slučaj, ni ostaviti po strani.

Premda je ovdje usamljen slučaj, ovaj potresni dogadjaj, postaje politika. Presuda naime, pada u vrijeme rasplamsale debate u ispravnoj politici integracije stranaca, koja je uznemirila duhove, u Njemačkoj. Bilo da se radi o testu podobnosti ili zahtijevu poznavanja njemačkog jezika, ili pak očajničkog poziva nastavnika jedne berlinske škole, zbog sve većeg nasilja, s kojim ne mogu izaći na kraj, jasno je prepoznati simptome nedostatka jasne političke linije u ovoj oblasti.

Do sada je njemačka izostala dosljedna politika, pošto su političari konzervativnog bloka, istrajavali na svom stavu «kako Njemačka nije useljenička zemlja». Posljedica je to, da nije bilo i nema dovoljno motiva, koji bi strance vezali za Njemačku.

S druge strane, crveno-zeleni multi-kulti folkloristi, nisu ozbiljno poticali spremnost stranaca, da se uključe u proces integracije.

To je samo jedan od razloga egzistencije paralelnih društava, ponajprije u socijalno slabijih porodicama, koje u trećoj generaciji sve više padaju u ovisnost od socijalne pomoći. Treba medjutim, jasno reći: ostarjela Njemačka treba imigrante i iz čisto demografskih razloga. Ali, useljavanje se mora odgovarajuće usmjeravati i selektirati. Prije svega treba prihvatiti socijalno deklasirane mlade migrante. Jer, integracija može uspjeti tek o kada ovdje rodjena djeca, čiji su roditelji došli prije par decenija u potrazi za poslom, postanu faktor jedne obrazovne ofanzive, koja bi im dala nadu u zapošljavanje i socijalni uspon, do nivoa onih šansi koje u životu imaju i mladi Nijemci. Za ubijenu Hatun, to je nažalost, već prekasno.

Komentar: Verica Spasovska