U Srbiji posla ima, ali majstori su u Njemačkoj
12. septembar 2019
Marko Jovanović iz Niša je krenuo u renoviranje stana. Nije ni sanjao koliko će to biti teško. Problemi su nastajali na svakom koraku, a od majstora ni traga. “Krenuli smo nekim zvaničnim kanalima. Pozvali preduzeće koje radi prozore i naručili prozore, onda nakon nekih dvadesetak dana, mjesec dana, pošto nam se žuri, supruga mi je trudna, krenuli da zovemo već pomahnitalo u smislu “nema vas, probili ste jedan, drugi, treći rok”. I onda se javio taj problem da su njima majstori koji rade montažu u stvari otišli u inostranstvo”, priča Marko za DW i dodaje: “Okrenuli smo sigurno 50 – 60 brojeva telefona, da bi možda svaki deseti došao da pogleda, da bi možda eto ostao taj jedan koji će da radi posao”.
Ni preporuke nisu pomagale da majstor prihvati posao u renoviranju stana, jer kako kaže naš sagovornik, nakon što su vidjeli obim posla, mnogi su zbog drugih poslova odbijali da prihvate nove obaveze.
"Jedan zid u stanu smo rušili, pa je problem bio onda iznijeti taj šut, pa nismo mogli da nađemo majstora koji će to da sruši, pa ko će to da popakuje i da iznese. Na tom zidu je bio radijator, morali smo da ispuštamo vodu iz sistema, morali smo da izmještamo radijatore sa jednog mjesta na drugo, pa onda zamjena ventila, pa promjena stolarije, a onda kada smo srušili taj zid otvorila nam se rupa u parketu”, nabraja on sa uzdahom.
Mnogobrojne rupe je tako trebalo zapušiti. Na kraju su morali da se snalaze na druge načine. Električar je kolega sa posla, a moleri prijatelji. To je bio jedini način da se posao privede kraju na vrijeme.
Ni na gradilištima ih nema
Sa majstorima svih profila imaju problem i firme koje se bave bilo kojom oblašću u građevini. Vlasnik privatne firme koja se bavi elektroinstalacijama Stefan Mitrović ne smije da preuzme više poslova jer nema dovoljan broj električara. Tražio ih je kaže i preko Nacionalne službe za zapošljavanje.
“Ljudi nisu voljni za ponuđene uslove da ostanu ovdje, lakše im je da odu u inostranstvo, da tamo čak i za neki kraći vremenski period u roku od tri, četiri mjeseca zarade određenu količinu novca za koju bi ovdje radili godinu dana. A sve je lakše otići u inostranstvo. Iskreno, volli bismo da i damo veće plate ljudima, ali u trenutnim uslovima, to nije realno, mi ne možemo da im damo njemačke plate”, objašnjava Mitrović.
Međutim, nije samo odlazak majstora problem. Problem je i ko od majstora ostaje u Srbiji, navodi Lazar Lazić, građevinski inženjer po struci. On je odgovorni izvođač radova na nekoliko gradilišta.
"Problem je sa radnicima betonske i tesarske struke prije svega. Njih je sve manje, sve više odlaze u inostranstvo i ovdje ostaju ljudi koji sebe nazivaju majstorima, koji su ljudi kvaliteta nekad prosječnog fizikalca. Konkretno ovdje na ovom gradilištu, ja sam imao sedam ekipa tesara, od kojih za jedne mogu da kažem da su vrijedeli nešto, da su kvalitetni ljudi. Ovo ostalo, sve je…” kaže ovaj inženjer za DW.
A majstore izvozi i Nacionalna služba za zapošljavanje Srbije, bar one rijetke koji se nekim čudom i nađu na evidenciji službe. U ovoj instituciji nam kažu da je jedini uslov za poslodavca da imaju minimalac koji je zagarantovan u zemlji odakle je poslodavac.
Oni koji ostaju, kreiraju i cijenu
Manjak majstora u Srbiji napravio je još jednu promjenu - uslovio je i cijenu satnice. Prema riječima građevinskog inženjera Lazića, ostali su lošiji majstori sa višom cijenom. S druge strane, cijene se razlikuju od grada do grada. Dok je u Nišu radni sat dva evra, u Beogradu je ta cijena viša. Ipak, najviša je u inostranstvu. Zato se ni Saša Miljković više ne dvoumi. Ako je kao vodoinstalater u Hrvatskoj prošle godine prošao dobro, u Njemačkoj će ove zime proći još bolje.
"U Srbiji može se za 250 radnih sati zaradi nekih 500 evra. Dok za isti taj posao u Njemačkoj, za isti broj radnih sati, bilo bi bar četiri puta više. Prošle godine sam radio u Hrvatskoj u Poreču, tamo smo isto imali pun fond radnih sati, i bilo je nešto približno, kao i u Njemačkoj. Iskustvo je lijepo, tako da zato i planiram ponovo da idem. Krajem godine sigurno idem za Njemačku”.
Saša kaže da je posao jednako težak, ali da ono što čini znatnu razliku su sigurnost i novac. “ Ako ovdje radite ujutru od sedam do uveče šest ili sedam, onda dođete kući i samo prespavate u svom krevetu. Za 500 evra. A gore spavate u tuđem krevetu za 2.000 evra. I to je ta razlika."
U inostranstvu se naprosto može za kraće vrijeme zaraditi mnogo više. "Tamo odete i odradite devet mjeseci, poslije dođete ovdje i slobodno godinu i više možete da ništa ne radite i da živite od tih para. A ovdje je to teško i da se zaradi zato što nemate taj kontinuitet u poslu, ovdje je i naplata teška i sve ostalo, a gore imate tu sigurnost”, tvrdi on i dodaje da je u Srbiji jedan od najvećih problema taj što se radnik ne cijeni, već bi svaki poslodavac volio da radnik radi po dvanaest sati dnevno, a da plaća što manju satnicu. Zbog toga kaže, ni svoju djecu nije uveo u posao kojim se bavi decenijama.
Marku Jovanoviću je trebalo dva mjeseca da pronađe majstore za renoviranje stana, a ekipe na gradilištima se mijenjaju jer u sred posla im iskrsne mogućnost za odlazak u inostranstvo, ostaje nejasno – ko će raditi majstorske poslove u Srbiji.
Izgleda da je dva evra po satu dovoljno za nekoga, pa se već sada u Srbiji uvozi radna snaga. Na jednom gradilištu u Nišu rade isključivo Turci. Nešto južnije na gradilištima su Albanci, a u istočnoj Srbiji na mnogim gradilištima rade radnici iz Rumunije.