U Njemačkoj dobrodošlica, u Francuskoj "ne, hvala"

Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Francois Hollande "slažu se u ocjenama trenutne situacije s izbjeglicama". Tako je u ponedjeljak (14. 9.) rečeno iz kancelarkinog ureda u Berlinu nakon objave da će Njemačka ponovo uvesti kontrole na granicama. Zvanično, predsjednik Hollande se također slaže sa stavom Angele Merkel o kvotama za raspoređivanje izbjeglica po zemljama članicama EU.

Ipak, prave velikodušnosti iz Francuske još uvijek nema, ako ništa, nema je u očima njemačkih političara. "Francuska prima toliko izbjeglica koliko smo ih mi primili samo u Allgäuu", izjavio je Horst Seehofer, premijer Bavarske iz Kršćanske-socijalne unije (CSU) za dnevne novine Passauer Neuen Presse. "To je sebično. Kada stvari postanu napete, u Europi nestane solidarnosti". Francuski zvaničnici najavili su da će ove godine primiti 24.000 izbjeglica, dok Njemačka najavljuje da će ih primiti 800.000, a vice-kancelar Sigmar Gabriel taj broj povećava čak na milion.

Ipak, kritike mogu biti upućene objema stranama. Francuskim političarima, kako desničarima tako i ljevičarima, odbojna je politika "otvorenih vrata" Angele Merkel. "Velikodušnost njemačkog naroda je pohvalna, ali Merkelova pravi ogromnu političku grešku kada samostalno poziva izbjeglice da dođu", izjavio je socijalista Malek Bouith, inače sin alžirskog imigranta, za francusku televiziju. "Ponašanje gospođe Merkel otvara krizu za njemačke susjede, ponajviše Francusku". Dodaje da se zbog svojih stavova Merkel može nazvati "saveznicom Marine Le Pen". Le Pen, vođa ekstremno-desničarske stranke Nacionalnog fronta (Front National) pobuđuje najgore strahove Francuza.

Republikanci - rebrandirani, konzervativni Savez za narodni pokret bivšeg francuskog predsjednika Sarkozyja - također odmahuju glavom na stavove Angele Merkel. To je također teška činjenica budući da su Republikanci u biti francuska verzija CDU-a. Pierre Lellouche, glasnogovornik Republikanaca, nedavno je o politici Angele Merkel govorio na njemačkom radiju Deutschlandfunk: "Ona je 'podgrijala' krizu, koja se sada otela kontroli". In on je također kritizirao njenu politiku "pozivanja izbjeglica".

Sarkozy - koji bi se ponovo mogao pojaviti kako kandidat na sljedećim predsjedničkim izborima u Francuskoj, a koji je za svoga predsjedničkog mandata usko surađivao s Merkelovom - upozorava da bi stalni priliv izbjeglica mogao "razbiti francusko društvo". Sarkozy se protivi i pravilima o ravnomjernom raspoređivanju izbjeglica po državama EU. U junu je čak takvu politiku usporedio s vodoinstalaterom koji pokušava ravnomjerno rasporediti vodu po stanu umjesto da popravi puknutu cijev i spriječi poplavu.

Prošle sedmice je bivši konzervativni francuski ministar Patrick Devedjian, inače armenijskih korijena, imao neukusnu izjavu: "Nijemci su nam uzeli Jevreje, a poslali Arape". Poslije se izvinio i priznao da je to bila "neumjesna šala".

Od početka je jasno da je njemačka politika u vezi s izbjeglicama, zapravo, odlična prilika za Marine Le Pen. "Optužujem njemačku kancelarku za nametanje tereta ilegalnih imigranata na Europu, nakon što ju je već opteretila svojim financijskim pravilima", izjavila je Le Pen vješto dotičući dvije teme izuzetno osjetljive za Francuski narod. Izjava "Mi nismo otirač gospođe Merkel", lako bi mogla biti shvaćena kao podbadanje predsjednika Hollanda, koga Le Pen inače smatra odveć spremnim da slijedi njemačku kancelarku.

Iskustvo Francuske s imigrantima

Nisu samo francuski političari ti koji razmišljaju drukčije od Nijemaca kada se povede razgovor o izbjeglicama. Francusko društvo radi to isto. Rezultati jedne ankete pokazuju da je skoro polovina upitanih odgovorila da ne bi trebalo primiti više izbjeglica. Više od 60 posto je pak odgovorilo da bi zahtjevi za azil izbjeglih Sirijaca trebali biti razmatrani jednako kao i svi takvi zahtjevi, upravo suprotno od "kulture dobrodošlice", koju propagiraju sve parlamentarne stranke u Njemačkoj.

Odakle dolaze te razlike? Profesor Frank Baasner, direktor Njemačko-francuskog instituta (DFI) u njemačkom Ludwigsburg, pojašnjava za DW da je "demografska situacija potpuno drukčija u Francuskoj nego u Njemačkoj i da ne postoje čvrste ekstremno-desničarske stranke", kao što je to Nacionalni front u Francuskoj.

Iskustva s doseljenicima "nisu bila baš sjajna" ni u Francuskoj. Ipak, u pravilu ne treba predviđati slične imigracione probleme u Njemačkoj, koja se ne mora nositi sa svojom "kolonijalnom prošlošću" kao Francuska. Baasner kaže da je Francuska u "iluziji" da bi nekako mogla stabilizirati zemlje Magreba i sub-saharske zemlje, s njihovim specijalnim politikama, koje su još obilježene "historijskim ranama" s kojima je Francuska izašla iz tog iskustva i koje nikada neće zacijeliti. Nasuprot tome, Njemačka je, ne samo od ujedinjenja, pokazala "veliku dozu prilagodljivosti - ekonomske i mentalne". To se odnosi i na imigrante, što je ostavilo "dinamičan" efekat na njemačko društvo.

Ako razlike ostanu i strane se počnu udaljavati jedna od druge, definitvno se mogu očekivati posljedice. Pojedini francuski političari već optužuju Angelu Merkel za jačanje popularnosti Marine Le Pen.

Baasner ipak vjeruje da će Francuska i Njemačka vjerovatno doći do koncenzusa, baš kao što su se složili i po pitanju grčkog duga. U pojedinim momentima europski političari će shvatiti da "svi dijelimo ovaj problem". Djelovati se svakako mora. U svakom slučaju, zajednička "politička volja" i "dalekovidnost" se moraju pojaviti. Trenutno, kaže on, nema niti jednoga.