U invalidskim kolicima dolinom rijeke Mekong

Na rubu makadamskog puta u nedođijama tibetanskih visoravni u svojim invalidskim kolicima sjedi Andreas Preve i čeka.Temperatura se spustila do nule. Za pola sata će se i smračiti. Ako uskoro ne naiđe neko auto, Preve će morati prespavati u divljini. Ukoliko se to i dogodi, on će od plastične cerade improvizovati prinudni smještaj, a svoju vreću za spavanje položit će na vlažni i hladni snijeg. To je ko zna koji dan na putovanju duž rijeke Mekong na koje je krenuo njemački fotoreporter, novinar i publicista.

„Položaj može postati još neugodniji, ali vi ipak uvijek možete pronaći i razlog za radost, što se situacija nije pogoršala“, piše Preve u knjizi „Avantura Mekong“, izdatoj i u elektronskom formatu. U decembru 2010. počela je njegova avantura u Ho Ši Minu, nekadašnjem Sajgonu, gdje se Mekong u osam snažnih rukavaca obrušava u Južno kinesko more. Njegov plan je da za šest mjeseci stigne do izvora ove rijeke u planinama Tibeta. Put, koji mora prevaliti, dug je 5.700 kilometara, a on je u invalidskim kolicima.

Ostao prikovan za kolica sa 23 godine

Andreas Preve je sa 23 godine doživio motociklističku nesreću. Od tada je paralizovan i umjesto da padne u očaj, ovaj nekadašnji stolar, odlučio se za putovanja. Istrajao je u svom naumu i tako je počela njegova „stalna potraga za novim avanturama“. Predavanja i prezentacije sa svojih putovanja održavao je širom Njemačke, Austrije i Švajcarske. Izabran je za „Svjetskog putnika 1995. godine“, a 2008. je dobio prestižnu nagradu za poseban društveni, socijalni i kulturni angažman. Njegove tri knjige proglašene subestselerima njemačkog magazina „Špigel“.

Primjer za druge invalide

Često na njegova predavanja, u želji da smognu snagu za sopstvena putovanja, dolaze drugi ljudi u kolicima. „Iz njihovih elektronskih poruka znam da ih je većina rezervisala neki od turističkih aranžmana“, kaže Andreas Preve. Od samog početka on je sve radio drugačije. Tri godine poslije nesreće odlučio se za putovanje u Indiju. Tamo je, kada nije imao drugog rješenja, spavao na klupama željezničkih stanica. Poslije je mjesecima putovao zemljama Azije i Dalekog Orijenta. A kako bi finansirao svoje putešestvije, Andreas je organizovao predavanja i prezentacije s putovanja.

Na jednom od svojih putovanja kroz Indiju 1998. upoznao je fotografa NagenderaČikara (Chhikara), kojigaodtadaredovno prati. Međutim, AndreasPreveuvijektražinoviizazovistalnoputujesam. Kako bi se lakše kretao, na svoja kolica ugradio je bicikl na ručni pogon. Samo u krajnjoj nuždi vozi se autobusom ili zaustavlja automobile. Tada se, kako bi se popeo uz stepenice, mora osloniti na pomoć drugih ljudi. "UzemljamakaoštosuVijetnamiKambodža, gdjejepunožrtavarata, ljudisunaviklinainvalideiveomasususretljivi“, ističe on.

Ekspedicija Mekong

Mekong je dugo bio jedan od ciljeva njegovih putovanja, koji zbog političkih prilika u tom regionu nije bilo moguće realizovati. U međuvremenu su se Vijetnam, Kambodža i Tibet otvorili za turiste. Nešto više od jednog desetljeća je prošlo i od kada su geografi otkrili koji od riječnih tokova na visoravnima Tibeta predstavlja izvor Mekonga. Bilo je to pravo vrijeme za dugo planirano i odlagano putovanje.

Kineski službenici u Kunmingu izdali su mu neophodne dozvole,a uslov je bio da unajmi lokalnog vođu putovanja. "Na zakazanom mjestu susreta nije se pojavio niko od turističkih radnika”, nastavlja svoju priču Preve. Preostajalo mu je jedino da sam organizuje svoje putovanje. U Kunmingu se opskrbio flašama kisika, jer je zrak u brdima bio rijedak. Unajmio je i lokalne radnike kao nosače, kupio je konje za nošenje tereta i ovnove kao hranu za put. Angažovao je i vodiča koji je poznavao put do izvora.

Neopisiv osjećaj sreće na izvoru Mekonga

Posljednja etapa je trajala je četiri dana. Dotadašnji uspon je postao strm. Nosači su Andreasa i njegova kolica morali nositi na rukama. Na koncu su svi iscrpljeni stigli na odredište. Andreas je došao na “izvor svih izvora”, koji se nalazio na 4.900 metara nadmorske visine. “Bio je to teško opisiv unutrašnji osjećaj sreće i tek tada sam shvatio da sam prešao svih 5.700 kilometara”, tako je u knjizi opisao svoj dolazak odredište.

Kuda će ga odvesti naredno putovanje? Andreas to još ne može reći. Od oktobra je on na putujućim predavanjima pod nazivom “Avantura Mekong”. Tek od aprila će se sastati sa svojom familijom; ženom, sinom i kćerkom. “Neki roditelji su sa svojom djecom samo preko vikenda, a ja ću sa svojom provesti cijelo ljeto”, kaže Andreas Preve, koji već kuje planove za svoja buduća putovanja.

Autori: Rebecca Hillauer / Faruk Šabanović

Odgovorna urednica: Jasmina Rose