Turska se želi riješiti sirijskih izbjeglica
13. septembar 2019Redžep Tajip Erdogan, konačno, nije prijetio kada je u Ankari rekao da bi Turska mogla biti primorana da "otvori svoja vrata" ukoliko više ne bude dobijala podršku Evrope za snabdijevanje izbjeglica i stvaranje "sigurnosne zone" na sjeveru Sirije.
Pozadina Erdoganovog zahtjeva je takozvani Izbjeglički sporazum iz marta 2016. godine: Tada je EU Turskoj obećala šest milijardi evra tokom narednih nekoliko godina za snabdijevanje sirijskih izbjeglica. Prema podacima Evropske komisije, već su isplaćene 2,4 milijarde i naredne 3,5 milijarde evra će biti dodijeljene u skladu s ugovorom. U velikoj suprotnosti s grmećim tonovima iz Ankare je naglašena opuštenost u Komisiji u Briselu: „Vjerujemo u to da saradnju sa našim turskim partnerima možemo nastaviti u dobrim odnosima", saopšteno je trezveno u jednoj pisanoj izjavi za štampu.
Izbjeglice natrag u Siriju
Ni Kristian Brakel, šef Fondacije Heinrich Boll iz Istanbula, ne vjeruje u to da bi Erdogan zaista mogao dozvoliti da ugovor propadne. On za to "nema boljih opcija", rekao je Brakel za DW. Ovaj stručnjak za Tursku prave probleme u odnosu prema izbjeglicama u Turskoj vidi na drugom mjestu. Posljednjih nedjelja i mjeseci je broj deportacija izbjeglica iz Turske u njihove matične zemlje naglo porastao. U slučaju izbjeglica iz sirijskog građanskog rata, kako kaže Brakel, riječ je čak i o ratnim oblastima poput Idliba.
U Ankari, niko ne negira da se u međuvremenu oko 320.000 Sirijaca koji su pobjegli u Tursku ponovo vratilo u svoju domovinu. Međutim, turske vlasti govore o "dobrovoljnom povratku". Kristian Brakel u to sumnja. Postoje brojna vjerodostojna svjedočenja ljudi koji su se prijavili policijskim organima u namjeri da produže status svog prebivališta. „Tamo im je pak dat dokument na potpis sa kojim bi oni trebali potvrditi svoj „dobrovoljni povratak". Pod prijetnjom fizičkim nasiljem navodno im je dato do znanja da prigovori neće biti prihvaćeni. U takvim okolnostima, prema Brakelovim riječima, „naravno se ne može govoriti o dobrovoljnom odlasku".
Posebna uloga Turske u izbjegličkoj politici
Takvo ophođenje sa izbjeglicama iznenađuje na prvi pogled. U više navrata su turski predsjednik Erdogan i članovi njegove vladajuće stranke AKP punih usta uvijek iznova isticali spremnost turske vlade da pomogne. Tako je u jesen 2017. u intervjuu za DW govorila političarka AKP Fatma Sahin, koja je od 2014. gradonačelnica grada Gaziantep na granici sa Sirijom: „Godinama pokušavamo pomoći ljudima u nevolji iz Sirije. To je ovdje tradicija, to je naša kultura. Ako tvoj komšija gladuje, moraš pokušati da mu pomogneš. Mislim da smo mi našim ponašanjem cijelom svijetu postali uzor. Mi smo postali savjest svijeta."
U stvarnosti, Turska je imala posebnu ulogu što se tiče sirijskih izbjeglica. Više od 6,3 miliona ljudi napustilo je Siriju i u susjednim zemljama je moralo potražiti utočište. Više od polovine njih prihvatila je upravo Turska.
Opasnost od novog izbjegličkog vala
Ipak, početna euforija prema pridošlicama u mnogim mjestima je nestala. Godinama tolerisana praksa da Sirijci koji nisu registrovani u Istanbulu, još uvijek žive u milionskoj metropoli, više neće biti prihvaćena, a izbjeglice o kojima je riječ moraju napustiti grad.
Razlogom za izmijenjenu Erdoganovu retoriku Kristijan Brakel smatra gubitke na izborima u metropoli na Bosforu: „Naročito u okruzima u kojima živi mnogo izbjeglica, AKP je ostala kratkih rukava. Iako su ti dijelovi Istanbula ranije predstavljali uporišta AKP-a, sada je u njima ta stranka očigledno kažnjena." Za to je kriva i napeta ekonomska situacija. Sve u svemu, netrpeljivost prema izbjeglicama, bilo da je riječ o otvorenom rasizmu ili čak nasilju, veoma je porasla. Izmijenjena retorika je jasan pokušaj da se ponovo uspostavi kontrola nad situacijom."
Koliko bi to moglo postati teško jasno je kada se pogleda susjedna Sirija. Posljednjih nedjelja ponovo je došlo do eskalacije borbi oko posljednjeg velikog pobunjeničkog područja Idlib, koji graniči s Turskom. U tom području živi oko tri miliona izbjeglica. Ukoliko se tamošnja situacija pogorša, ti ljudi bi mogli pokušati da se domognu Turske. Vlada u Ankari je na to već reagovala najavom održavanja samita o Siriji sljedećeg ponedjeljka sa ruskim predsjednikom Putinom i iranskim predsjednikom Rohanijem.