Turska: Rastuća nuklearna sila - ali zavisna od Rusije?

Recep Tayyip Erdogan, predsjednik Turske, je u aprilu 2023. godine slavio pokretanje prvog reaktora u prvoj nuklearnoj elektrani u Turskoj riječima: 'Turska sada ulazi u ligu zemalja koje posjeduju nuklearnu moć.' Radovi na izgradnji nuklearne elektrane Akkuyu u južnoturskom gradu Mersinu još uvijek traju. Prema zvaničnim podacima, elektrana bi u budućnosti trebala pokrivati oko 10 posto turske energetske potrebe. Elektrana bi trebala opskrbljivati strujom oko 12 miliona turskih potrošača. Za izgradnju je već uloženo oko 20 milijardi dolara.

Prvi od ukupno četiri reaktora u Akkuyu otvoren je 2023. godine neposredno prije predsjedničkih izbora - što su mnogi posmatrači smatrali izbornom propagandom. Ova saradnja, kako je službeno opisano, predstavlja 'najveću saradnju u istoriji tursko-ruskih odnosa' i slavi se kao uspješna priča Turske.

Prva nuklearna elektrana u Turskoj prvobitno je u potpunosti pripadala ruskoj državnoj korporaciji Rosatom. Ugovorom je dogovoreno da će većinski vlasnik elektrane i ubuduće biti Rusija. U ugovoru se navodi da ukupni udio ruskih kompanija i vlasti nikada ne smije biti manji od 51 posto. Iako je prvobitno najavljeno da će preostalih 49 posto dionica biti prodano turskim investitorima, to se do sada nije dogodilo.

U upravnom odboru "Akkuyu Nükleer A.S." do sada je bio samo jedan Turčin, a on je u međuvremenu dao otkaz. Poslovni čovjek Cüneyd Zapsu obrazložio je svoju odluku time što "njegov zahtjev za pristup fizičkim sastancima, kao i informacijama i dokumentima koji se odnose na pitanja od javnog interesa, nije ispunjen." Danas u odboru kompanije više nema turskih državljana.

Još jedna nuklearna elektrana u vlasništvu Rusije

NATO članica Turska teži da postane energetski neovisna. Već nekoliko godina planira izgradnju druge nuklearne elektrane u gradu Sinopu na obali Crnog mora - direktno nasuprot Rusiji. Turska je dosad pregovarala o izgradnji planirane elektrane s SAD, Japanom, Južnom Korejom i Rusijom. Vlada u Ankari također planira izgradnju treće elektrane: u Igneadi, Kirklareliju, nekoliko kilometara udaljenoj od granice EU. Za to razmatraju saradnju s Kinom.

Sada se čini da se planovi za drugu elektranu u Sinopu počinju konkretizirati. I ovaj će vjerojatno biti u vlasništvu Rusije. "Predsjednik Erdogan jasno je izrazio da je Turska donijela političku odluku da nas angažuje za izgradnju nove nuklearne elektrane", rekao je prošle sedmice u Državnoj Dumi Alexei Lichatschew, generalni direktor Rosatoma. Turska strana do sada nije odgovorila na ove izjave. Na sastanku s Putinom u Sočiju u septembru 2023. Erdogan je pohvalio Akkuyu i dao znak za daljnje produbljivanje saradnje riječima: "Vjerujem da ćemo moći napraviti korak i u vezi s elektranom u Sinopu."

Ruski uticaj na oba mora

Prema navodima posmatrača, ovakav korak će produbiti energetsku zavisnost Turske od Rusije i dodatno opteretiti već teške odnose sa Zapadom. Penzionisani ambasador Mithat Rende smatra da Rusija ulaganjem u turske nuklearne elektrane želi narušiti solidarnost unutar NATO-a. Vrijeme objave Lichatschewove izjave navodno je pažljivo izabrano kako bi se oštetili tursko-američki odnosi, koji su se zapravo činili da se poboljšavaju.

Energetski stručnjak Ali Arif Aktürk također ističe strateški značaj postrojenja za Rusiju. "Ruski cilj nije samo ulaganje u nuklearnu energiju, već i ulaganje u jednu NATO državu", rekao je Aktürk.

Odlučujuća je lokacija oba postrojenja. Akkuyu je sagrađen na obali Sredozemnog mora, dok bi postrojenje u Sinopu trebalo biti izgrađeno na najsjevernijoj tački zemlje, na obali Crnog mora. Stručnjaci upozoravaju na rizike da se na obali ova dva strateški važna mora izgrade nova nuklearna postrojenja pod ruskom kontrolom. Aktürk strahuje da bi Rusija u budućnosti čak mogla spriječiti ratne brodove da pristanu u ovim lučkim gradovima putem svojih zakonskih privilegija.

Raste stepen zavisnosti

Dok zapadne zemlje trenutno rade na smanjenju njihove zavisnosti od ruske energije i diverzifikaciji njihove energetske sigurnosti, Turska i dalje ostaje uz Rusiju.

Jedno od obećanja vezanih za Akkuyu jeste da će Turska, zahvaljujući elektrani, postati energetski neovisnija. Međutim, stručnjaci tvrde suprotno.

Od početka rata u Ukrajini, Turska je postala jedan od najvažnijih uvoznika ruske energije. Zbog toga Turska od početka sukoba ima popuste do 30 posto na ruske proizvode. Prema analizi Reutersa, turske vlasti i kompanije su povećale uvoz ruske nafte i time u 2023. godini uštedjele oko dvije milijarde dolara.

Turska trenutno uvozi oko 40 posto svog uvezenog prirodnog gasa iz Rusije. Prema podacima Udruženja turskih inženjera i arhitekata (TMMOB), Rusija je najvažniji uvozni partner Turske kada je u pitanju prirodni gas. Oko četvrtina ukupne potrošnje energije dolazi iz Rusije.

Prema trenutnim podacima Regulatorne agencije za energetsko tržište (EPDK), zavisnost Turske od Rusije u pogledu sirove nafte i naftnih proizvoda sada iznosi 68 posto. Ovaj udio krajem 2022. godine bio je oko 41 posto.

Njemačka kao negativan primjer

Diplomat Rende kaže da bi izgradnja druge elektrane, koju gradi Rusija, produbila ovisnost Turske. "Ono što nam zapravo treba je uravnotežena energetska politika. Po mom mišljenju, nije pametno dugoročno se toliko oslanjati na jednu zemlju, bez obzira o kojoj se zemlji radi", kaže Rende. On navodi primjer Njemačke: "Njemačka teška industrija došla je u velike probleme nakon što je počeo rat u Ukrajini."

To potvrđuje i energetski stručnjak Necdet Pamir. "Kada je riječ o Akkuyuu, Turska je 100 posto ovisna o Rusiji. To je izuzetno riskantno. Bez obzira na to od koje zemlje postanete toliko ovisni, to predstavlja ogroman problem za energetsku sigurnost, ekonomsku sigurnost i vanjsku politiku", kaže Pamir. „Turska ide pogrešnim putem u pogledu snabdijevanja energijom", kaže Pamir i dodaje: "Trebali bi zapravo promovisati obnovljive izvore energije i provoditi politiku povećanja energetske efikasnosti. Umjesto toga, govore o izgradnji dodatnih nuklearnih elektrana. To je pogrešno - jednostavno pogrešno."

Zavisnost od izvoza umjesto transfera tehnologije

Kao i mnogi drugi posmatrači, Rende ističe da Turska ima poteškoća u pronalaženju izvora finansiranja za svoje nuklearne elektrane. Rende smatra da u današnjim okolnostima gotovo nijedna zemlja na svijetu ne bi ulagala u izgradnju nuklearne elektrane u inostranstvu.

Također, vjerovatno ne dolazi do transfera tehnologije iz Rusije u Tursku: Uran, kao i svi potrebni materijali i oprema, se uvoze iz Rusije. Turskoj ne nedostaje samo kapacitet za obradu, već i rudna bogatstva: rezerve urana u Turskoj skoro pa ne postoje. Ovaj problem bi se također pojavio i kod drugog nuklearnog postrojenja u Sinopu, ističe Aktürk.

Aktürk ističe da postoje mnoga neodgovorena kritična pitanja. Neka se odnose na ruski uticaj na projekte, a neka na nuklearnu energiju kao izvor energije općenito: "Hoće li doći do transfera tehnologije? Gdje će se skladištiti gorivo i koliko? Hoće li biti kazne ako se to gorivo ne isporuči na vrijeme? Kako ćemo se nositi s odlaganjem nuklearnog otpada?" Aktürk dodaje još jedno pitanje koje zvuči pomalo retorički: "Mogu li ljudi i zemlje koji će biti odgovorni za projekt uopšte izgraditi kulturu povjerenja?"

Putin planira da, osim izgradnje nuklearnih elektrana, Tursku pretvori u tzv. "Gasni centar" - što znači izvoz ruskog gasa preko Turske u Evropu. Erdogan podržava tu ideju. Nakon predstojećih predsjedničkih izbora u Rusiji i lokalnih izbora u Turskoj, u proljeće, Putin će posjetiti Tursku. Proširenje energetske saradnje vjerovatno će biti jedna od tema razgovora.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu