Kad EU neće nas, nećemo ni mi EU!

Turska vlada nastoji povećati pritisak na Europsku uniju tako što najavljuje novu orijentaciju zemlje prema istoku, piše austrijski list Die Presse. Taj list pojašnjava da je turski premijer Recep Tayyip Erdogan u jednom televizijskom intervjuu izjavio da je zamolio ruskog predsjednika Vladimira Putina za prijem njegove zemlje u "Šangajsku organizaciju za suradnju", kako se službeno zove "Šangajska petorka" (Shanghai Five). "Onda ćemo Europskoj uniji kazati: doviđenja", prenosi Die Presse Erdoganove riječi i dodaje da su te izjave u Turskoj nanovo pokrenule debatu o udaljavanju Turske od njezine tradicionalne veze sa Zapadom.

Die Presse navodi da su Erdoganove najave prije svega poruka upućena šefovima vlada i država EU-a. "Ne trebamo vas" - to je, prema procjeni istanbulske politologinje Beril Dedeoglu, bilo to što je Erdogan htio kazati Europljanima, piše Die Presse i dodaje: "Erdogan je istaknuo da je Šangajska petorka puno 'bolja i moćnija' nego EU. Tom savezu su prvotno pripadale Kina, Rusija, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan; kad se 2001. priključio Uzbekistan, organizacija je preimenovana. Turska je od prošle godine 'dijaloški partner' te skupine, koja se posebice zalaže na polju vojne i gospodarske kooperacije."

Europska sitničavost je ništa drugo doli veliko zlo

Pored toga članka, Die Presse donosi i komentar na temu Erdoganovih izjava o okretanju leđa Europskoj uniji, pojašnjavajući: "Već pola stoljeća se Ankara trudi da bude primljena u europski klub. Već pola stoljeća se u tom klubu stalno izmišljaju nova kućna pravila kako bi se prolongirao odnosno spriječio pristup Turske. Jasno da tako rastu frustracije. Sada se već mogu čuti i oni glasovi koji poručuju: 'Pa idite konačno', već se vide izjave svih onih sitničavih, poglupih mrzitelja Turske, kojih ima u gotovo svim europskih zemljama i u gotovo svim političkim taborima. I upravo to i jeste problem europske politike u odnosu prema Turskoj. Da nema permanentnog straha politički odgovornih iz zemalja EU od tih hordi cjepidlaka, već odavno bi se pronašlo rješenje za pitanje Turske - bilo da je to u formi članstva, privilegiranog partnerstva ili bilo čega drugog. Ta europska sitničavost je ništa drugo doli veliko zlo. Prije nekoliko dana je moskovski politički analitičar Fjodor Lukjanov u Akademiji za zemaljsku obranu u Beču opisao ruski pogled na Europu: Rusija smatra da Europa sve više postaje periferija - uz to što ona predstavlja na zemljopisnoj karti: jednu vrstu malo većeg, raščupanog crvuljka ogromnog kontinenta Euroazije. Tko iz drugih pogleda svijeta promatra Europu, vidi ženke i mužjake koji se stalno međusobno svađaju i koji se praktično bave sami sa sobom i održavanjem visokog životnog standarda. Vizije za rješenja velikih globalnih pitanja gotovo da više i ne dolaze iz te Europe. Nije dakle ni čudo što se Rusija ponovno jače usmjerava na to da je ona euroazijska sila i da se najveći dio njezinog teritorija nalazi u Aziji."

U komentaru Die Pressea se navodi i da su europski diplomati na Erdoganovo "razmišljanje na glas" odmah reagirali s visoka, ističući da Šangajska skupina za Tursku nikad neće biti alternativa EU-u te da s tim okretanjem prema Aziji Ankara Europljane samo želi uplašiti - ali da se u tome vara. "Tko će se na kraju prevariti, ostaje da se vidi", dodaje se u komentaru toga austrijskog lista.

Gubitak važnosti EU-a na međunarodnoj razini

Der Tagesspiegel donosi također komentar na tu temu pod naslovom: "Mi možemo i drukčije". List tako navodi da je "Recepu Tayyipu Erdoganu 'puna kapa' Europe. Kriza eura, unutarnje svađe i dvoličnost u pregovorima s Turskom su oštetili ugled EU-a, dok istovremeno raste samopouzdanje Ankare. No Erdoganova razmišljanja su i znak za gubitak važnosti EU-a na međunarodnoj razini."

Tagesspiegel istovremeno prenosi i da je Erdogan poznat po svojim verbalnim ispadima, nakon kojih ne slijede uvijek djela i političke odluke. List s tim u svezi donosi i primjer kako je Erdogan proteklih mjeseci zahtijevao zabranu pobačaja i ponovno uvođenje smrtne kazne, ali da nije učinio ništa kako bi te svoje glasne najave i proveo u djelo. Pa tako "ni njegovi signali, koji su kritični prema Evropi i na koncu upućeni njegovom vlastitom konzervativnom biračkom tijelu, nisu upozorenja niti službeno odustajanje od EU-a", piše Tagesspiegel komentirajući da se zbog "nenapretka" u pregovorima s EU-om pristupni proces Turske pretvara u farsu.

Opatija se želi riješiti imidža socijalističke odmarališne kolonije

Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) donosi putopisnu reportažu iz Kvarnera, odnosno iz Opatije i okolnih otoka. U svome članku FAZ podsjeća na povijest Opatije - od malog seoskog naselja, preko prestižne banje Talijana i Habsburgovaca, do današnjeg mondenog turističkog odredišta. Navodeći primjer promjene imena hotela Imperijal, FAZ opisuje koji vladari su sve prolazili kroz to područje, odnosno šetali najpoznatijim obalnim šetalištem Kvarnera - opatijskim Lungomareom. List navodi da se u Opatiji, s njezinim hotelima i vilama još iz habsburških dana, radi na tome da se stvori veza s mondenim danima Belle Epoquea, a da se Hrvatska istovremeno riješi imidža socijalističke odmarališne kolonije. FAZ podsjeća da je Opatija oko 1840. bila još "ništa drugo doli siromašno selo s nekoliko ribarskih kućica i malim samostanom. Sve do onog dana kad je jedan trgovac iz Fiumea, kako se susjedna Rijeka tada zvala, došao ovdje u potrazi za novim posjedom. U roku od nekoliko godina se ribarsko mjestašce pretvorilo u jedno od otmjenijih morskih banja Habsburške monarhije."

FAZ dalje opisuje i ljepotu okolnih otoka u Kvarnerskom zaljevu te napominje da je nekada u tom području živjelo "oko tristo tisuća ljudi kojima je talijanski bio materinji jezik" te da je unatoč "egzodusu" za vrijeme Titovog režima raznolikost kultura dio identiteta Kvarnerskog zaljeva.

Autorica: Marina Martinović

Odg. urednica: Jasmina Rose