Turska između pritiska i straha

Turski tenkovi uzduž sirijske granice poredani su jedan uz drugi i sa sigurnog odstojanja prate borbe na teritoriji susjedne države. Od velikog napada terorista "Islamske države" na kurdsko uporište Kobane se od Turske očekuje da uđe preko granice i u samohodu okonča ratovanje.

O posljedicama intervencije u jednoj susjednoj državi se ne razmišlja duboko. Treba li se Turska u Siriji prezentirati kao osvajačka sila? Kakve će posljedice imati protuofanziva terorističke grupe ili možda sirijskog diktatora Bašara al Asada po zaštitu sopstvenog teritorija? Hoće li sirijski pomagači Rusija i Iran pokušati pomoći Asadu? Ko će odgovarati za posljedice ukoliko u regionu jedna zemlja za drugom - uključujući i Izrael - bude na više frontova okružena plamenom rata?

Turskom premijeru Redžepu Tayyipu Erdoganu se jedva može proturječiti kada odbija samohod i traži zajedničko djelovanje atiterorističke alijanse na čelu sa SAD. No, da li Erdogan iza ovog zahtjeva prikriva i svoj cilj da pored terorističke grupe IS, svrgne i sirijskog despota Asada? Odricanje od ovog zahtjeva za Erdogana ne dolazi u obzir zato što se protiv svog nekadašnjeg prijatelja Asada previše nageo kroz prozor.

Turska na raspolaganje treba staviti vojne baze

Uz svo razumijevanje za suzdržanost prema kopnenoj ofanzivi, postoji ipak mnogo razloga zbog kojih se Turska kritikuje zbog svog ponašanja prema Kurdima. Iz straha da bi se Kurdi iz Turske i Sirije nakon oslobađanja Kobanea mogli ujediniti u jedan anti-turski front, Turska Kurdima otežava prelazak granice i time slabi borbu protiv terrorista IS-a.

Pritisak povezan sa očekivanjima s jedne, i strahovi od rasplamsavanja borbe militantnih turskih Kurda protiv turske državne vlasti s druge strane, paralizira tursko državno vodstvo. Ono propušta mnogobrojne prilike da se, kako je prvobitno planirano, otvori prema Kurdima i da s njima provede mir. 30 godina od početka borbe PKK (Radnička partija Kurdistana) za nezavisnu državu na turskom teritoriju, organizacije koja je i u Njemačkoj klasificirana kao teroristička organizacija, nakon smrti više od 40.000 ljudi i progona miliona civila iz naseljenih područja, prijeti izbijanje novog separatističkog nasilja i vojnog protunasilja.

Sve dok se Turska više bavi sama sobom, umjesto da se uklopi u redove anti-terorističke alijanse, kaos će svakim danom postajati nepregledniji. Stoga bi Turska bila dobro savjetovana kada bi vojne baze na svom teritoriju stavila na raspolaganje anti-terorističkoj alijansi, kako bi terorizam IS-a konačno dugoročno mogao biti suzbijen. U suprotnom će Turska izgubiti osobinu koju rado čuje, da je pouzdan partner zapadnog odbrambenog saveza - i to nakon 62 godine nakon pristupanja NATO-u.