Tunis: Mršavi rezultati revolucije

Minimalna primanja za porodice koje nemaju od čega da žive, besplatna medicinska njega za nezaposlene, krediti za gradnju kuća koji se lako dobijaju - to su neke od mjera kojima je vlada Tunisa reagovala na proteste, koji su već sedmicu dana zahvatili zemlju. Mnogi građani u mnogim gradovima demonstriraju protiv novog zakona, koji je doveo do povećanja cijena i većih izdataka za život a time i do takvih finansijskih opterećenja, koja mnogi Tunežani ne mogu podnijeti.

Protesti su nastavljeni i u nedjelju (14.1.2018). Uz stroge mjere sigurnosti se pred sjedištem sindikata UGTT u gradu Tunisu tokom prijepodneva okupilo oko hiljadu demonstranata. Pojedinci su se putem megafona obratili javnosti, protestujući zbog još većeg siromaštva i gladi. Moćno sindikalno udruženje UGTT je skupa s pokretom "Narodni front", koji predstavlja savez raznih civilnih grupa i građanskih inicijativa pozvalo na marš u centru Tunisa. I islamistički orjentisana partija Ennahda, koja je sastavni dio vladajuće koalicije u Tunisu, pozvala je na demonstracije, kojima se odazvalo nekoliko stotina ljudi. 

Nakon revolucije 2010/11, koja je rezultirala ostavkom bivšeg predsjednika Bena Alija 14.1. 2011, januar je postao tradicionalni mjesec, u kojem Tunežani protestima izražavaju svoju političku volju. Ove godine oni podsjećaju na još jedan događaj - na tzv. "Intifadu al-Khubez". Bio je to "ustanak za hljeb" kada su ljudi 3. januara 1984. izašli na ulice kako bi protestovali zbog povećanja cijena hljeba.

Ovogodišnji protesti, zakazani također za 3. januar predstavljaju za mnoge Tunežane nastavak protesta iz 1984. godine. Ljudi su i danas kao i tada izašli na ulice zbog teške socijalne situacije. Državno zaduženje iznosi 70 posto od bruto-društvenog proizvoda, inflacija je porasla na preko šest posto, stopa nezaposlenosti je preko 15 posto a kod mladih Tunežana, koji su završili fakultete,  iznosi čak 30 posto. Pošto se država obavezala na striktno smanjenje troškova, pošto je uzela kredit od 2,4 milijarde eura od Međunarodnog monetarnog fonda, ne ostaje joj puno prostora da barem djelimično pokrene privredu otvaranjem novih radnih mjesta i novim konjukturnim programom, koji bi doveo do privrednog rasta.

Šta čekamo?

Ove godine su na ulice najprije izašli mladi. Mnogi su se priključili savezu "Fech Nestannew?" - "Šta čekamo?"  "Želimo da se zaustavi povećanje cijena osnovnih životnih namirnica, da se podigne moratorijum na zapošljavanje u javnim preduzećima i službama, želimo sigurnost i zdravstvenu njegu kao i nacionalnu kampanju protiv korupcije", kaže Varda Atig, jedna od inicijatorski protesta za TV-stanicu Al Jazeera.

U zahtjevima pokreta "Fech Nestannew?" kao i drugih demonstranata se pored socijalnih zahtjeva ističe više ili manje otvorena kritika prema vlastima. "Nije zadatak tuniškog naroda da plaća cijenu lošeg vođenja zemlje i lošeg upravljanja vladom, cijenu korupcije i političkog bankrota", kaže novinarka Henda Chennaoui iz magazina "Jeune Afrique", koja je povezana sa pokretom "Fech Nestannew?".

Sumnje u revoluciju

Sedam godina nakon početka tuniške revolucije, koja je izazvala lanac ustanaka u gotovo svim zemljama arapskog svijeta, čini se da strpljenje Tunežana širom zemlje polako popušta.  "Od promjena 2011. ljudi više ne vide ekonomski napredak", kaže za francuski Le Monde politolog Béligh Nabli sa pariškog "Instituta de Relations Internationales et Stratégiques"

Tunežani su deziluzionirani. Oni ne vide vezu između političkog i ekonomskog razvoja zemlje. Okretanje demokratiji i pravnoj državi nije donijelo ekonomski napredak. Zbog toga bi u opasnosti mogle biti sve političke tekovine, ostvarene revolucijom 201. godine. "Ljudi naginju ka tome da revoluciju posmatraju kao početak ili čak kao razlog za pogoršan ekonomski položaj", kaže Béligh Nabli.

Krivicu daju i vladi koja je preuzela vlast nakon promjena. Ona se premalo brinula za blagostanje ljudi, smatra Nabli i dodaje: "Politička klasa ostavila je utisak kao da ne vidi ozbiljnost situacije. Političari su prema problemima građana pokazali ravnodušnost i nevjerovatnu ignoranciju."

Neiskorištene šanse

Ekonomska stagnacija je, prema mišljenju drugog politologa Safvana Masrija, žalosna i zbog toga što Tunis sada ima dobre preduslove za održivi razvoj. S obzirom da zemlja ne raspolaže značajnim resursima sirovina, za razliku od Saudijske Arabije, Tunis do sada nije bio uvučen u hladni rat. Stoga se u Tunisu nije ni razvio tako autoritaran režim kao u drugim arapskim zemljama. To i jeste bio jedan od razloga zbog kojih je revolucija 2010/11 protekla blago, piše Masri u svojoj nedavno objavljenoj knjizi "Tunisia. An Arab Anomality".

Umjesto toga su građani preko sindikata UGTT pokazali veliki angažman u izgradnji civilnog društva čak i kada se radi o zastupljenosti žena u javnom i poslovnom svijetu. Kada je u pitanju obrazovanje, u Tunisu se poklanja velika pažnja dvojezičnosti i upotrebi kako arapskog tako i francuskog jezika. I to je doprinijelo bliskim vezama Tunežana sa Evropom.

Stoga su sve bolnije razlike u ekonomskom razvoju u odnosu na Evropu, koja bi Tunis morala jače podržati. Ne mogu se samo hvaliti političke reforme a prećutkivati ekonomska stagnacija. Ukoliko se situacija brzo ne promijeni, ovi protesti bi mogli dobiti puno jači politički karakter, upozorava Henda Chennaoui iz saveza "Fech Nestannew?". Protesti bi se mogli uperiti direktno protiv vlade. No, socijalni ustupci, koje je vlada napravila demonstrantima, pokazuju da je poruka demonstranata shvaćena.