Trumpovi bliskoistočni prijatelji

Američki potpredsjednik Mike Pence ipak putuje na Bliski istok. Početkom decembra on je međutim morao otkazati putovanje, zbog raspoloženja koje je vladalo nakon što je njegov šef, američki predsjednik Donald Trump, Jeruzalem priznao kao glavni grad Izraela i najavio da želi preseliti američku ambasadu iz Tel Aviva u Jeruzalem.

Nakon ove najave, SAD je izgubila svoju reputaciju u arapskom svijetu. Prije svega su Palestinci bili uvrijeđeni. Tako je Vašington smatrao da je pametnije odgoditi put za kasnije. Sada je došlo vrijeme da se se odgođeno putovanje obavi. 19. januara. Pence putuje u Jeruzalem, Kairo a očekuju ga i u jordanskom glavnom gradu Amanu.

Politika izolacije

Potpredsjednikovo putovanje pada na dan pred prvu godišnjicu Trumpove administracije, koja je počela sa radom 20. januara 2017. kada je novi predsjednik SAD preuzeo dužnost. Prema riječima André Banka, stručnjaka za Bliski Istok iz GIGA Instituta u Hamburgu, Trumpova politika prema arapskom svijetu ne razlikuje se previše od politike koju je vodio njegov prethodnik. To je prije svega vidljivo kada se usporedi Trumpova politika prema drugim regionima svijeta. „Odnosi s Evropom su se na primjer znatno pogoršali otkako je Trump došao na vlast. Međutim, na Bliskom istoku, osobito u pogledu Sirije, nije se puno toga promijenilo. Amerikanci u osnovi nastavljaju sa svojim snažnim kursom izolacionizma po 'Hands off'-principu."

Prema Siriji je Trumpov prethodnik Barack Obama cijeli svoj mandat vodio veoma suzdržanu politiku. U ljeto 2012. Obama je uputio jasno upozorenje sirijskoj vladi, rekavši: Ako budete koristitili bojne otrove protiv svojih protivnika, biće prekoračena "crvena linija". Sirijski predsjednik Bašar al Asad nije bio impresioniran. Godinu dana kasnije, u avgustu 2013, napao je svog protivnika hemijskim oružjem - navodno 1.300 ljudi je ubijeno. Obama je ostao na retoričkim osudama, ali nije bilo izravnih vojnih posljedica po Asada. Međutim, SAD su umjerene sirijske pobunjenike opskrbile oružjem.

To je bio vrlo suzdržan odgovor - u usporedbi s angažmanom Rusije u korist Bashar al-Assada od 2015. godine. Zajedno s iranskim vojnicima, Putin je intervenirao u ratu, čime je spriječio svrgavanje sirijskog predsjednika. Putin nije bio uznemiren činjenicom da su ga međunarodne organizacije za ljudska prava smatrale odgovornim za masovna kršenja ljudskih prava. Nešto drugo mu je bilo puno važnije: a to je ponovno pozicioniranje Rusije kao značajnog igrača na Bliskom Istoku.

Donald Trump uglavnom se slaže s novom ulogom Rusije. On se zadovoljio simboličkim potezima -  u aprilu 2017. godine je naredio zračne udare na sirijsku zračnu bazu "Air Force Base Schairat" sjeveroistočno od Damaska. Napad je bio spektakularan, ali Amerikanci nisu nastavili sa vojnim akcijama.

Borba protiv "Islamske države"

Po još jednom pitanju Trumpova administracija slijedi Obamin primjer: u odlučnoj borbi protiv terorističke organizacije "Islamska država". Nakon što je Obama u ljeto 2014. godine naredio masovne zračne napade protiv džihadista, sada se i Trump oslanja na vojna sredstva. Nedavno je objavljeno da SAD želi na sjeveru Sirije osnovati snažne granične trupe, koje bi brojale 30.000 vojnika i koje bi se sastojale od umjerenih Asadovih protivnika i boraca kurdske paravojske  YPG. Oni su bliski Kurdistanskoj radničkoj partiji PKK, koja je aktivna u Turskoj, gdje se smatra terorističkom organizacijom.

Istodobno, ove nove trupe bi trebale da se suprotstave uticaju Irana u Siriji. Konflikti s partnerima u NATO-u kao što je Turska ili sa Iranom (a time i Rusijom) su isprogramirani - čak i ako Wašington ne želi sukob s Teheranom, kako kaže stručnjak za Bliski istok André Bank. „Oni izbjegavaju izravan sukob s Iranom a jedva da se suprotstavljaju i Asadovom diktatorskom režimu.

U SAD-u Donald Trump ne uživa glas državnika koji ima istančan osjećaj za Bliski istok. Novinar Michael Wolff, koji se trenutno pobrinuo za senzaciju sa svojom knjigom o Trumpu "Fire and Fury", potvrđuje da Trump ima vrlo ograničen pogled na regiju. Taj pogled se oslanjao na perspektive njegova tri savjetnika: „Na izolacionizam Bannona, na antiiranski stav Flynna i na Kushnerovo oduševljenje Kissingerom.

Narušio američki ugled u regionu

Shodno tome, Trump se malo interesovao za demokratiju i ljudska prava u regionu. Njegovao je i preferirao kontakt s autoritarnim vladarima, kao što se pokazalo tokom posjete Bliskom istoku prošlog maja. Njegovo učešće u saudijskom plesu sa sabljama u Rijadu, kao i bliski odnosi sa egipatskim predsjednikom Abdelom Fattahom al-Sisijem, samo su neki od primjera.

Saudijski ministar obrane i budući krunski princ Mohammed bin Salman vjerojatno se osjećaju potvrđeni u svojoj politici bliskih odnosa sa Trumpom. Oba muškarca dijele sumnjivi, ako ne i potpuno neprijateljski pogled na Iran, koji je najveći suparnik Saudijske Arabije u regionu. Protiv Irana Saudijci vode zamjenski rat u Jemenu. Američki predsjednik, kaže stručnjak za Saudijsku Arabiju Sebastian Sons iz njemačkog Vijeća za vanjskopolitičke odnose, jasno se pozicionirao u ovom sukobu.

„Donald Trump posebno je jasno to pokazao tokom svoje prve posjete Rijadu: On u potpunosti stoji iza Saudijske Arabije. On im daje zeleno svjetlo da mogu raditi što žele.  To je za Mohammeda bin Salmana znak, da može provoditi politiku koja mu odgovara. " Donald Trump nije osmislio novu politiku prema Bliskom istoku SAD-a. Ona se oslanja na tradiciju svojih prethodnika. Stilistički, retorički i nastupom Trumpova politika ipak postavlja nove akcente. U kombinaciji sa nekonvencionalnim odlukama, kao što je priznavanje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela, Trump je jako narušio američki ugled u regionu.