"Trumpizacija" Velike Britanije

Zapravo ovaj postupak i nije bio potreban. Jer kako je moguće da neka vlada uopće dođe na ideju da sama odlučuje o izlasku iz Europske unije, a da o tome ne glasuju izabrani predstavnici naroda? To nije demokratski i to je ponašanje koje karakterizira samo autokrate tipa Putin ili Erdogan. Theresa May nije si (a ni svojoj legitimnosti) učinila uslugu pokušajem da Brexit „progura" bez političkog otpora.

Neshvaćanje demokracije

Svađa oko Supreme Courta (Vrhovni sud) i njegove presude je razotkrila sve slabosti britanskog shvaćanja demokracije. To s jedne strane pogađa ekipu takozvanih „Brexiteersa", kojima je legitimna svaka metoda kako bi svoje političke protivnike „zgazili". Njihovo nepoštivanje demokratskih temeljnih načela i ophođenja jednih s drugima, pokazuje da se i britanski konzervativci već odavno nalaze na putu „Trumpizacije".

To ide tako daleko da ministrica pravosuđa ne stane u obranu svojih vrhovnih sudaca kada ih desni huškački mediji vrijeđaju kao „neprijatelje naroda". Brexit je, čini se, u međuvremenu dobio dimenzije nadređenog državnog rezona koji opravdava sve i svašta. I na najboljem je putu da ozbiljno nanese štetu ne samo vezi s Europom već i britanskoj demokraciji.

Nepodnošljivo huškanje protiv tužiteljice

Doista je neoprostivo i odvratno na koji način se mnogi pristalice Brexita i njihovi trolovi odnose prema tužiteljici Gini Miller. Ona je svojoj zemlji učinila uslugu time što se izborila za pravo parlamenta u donošenju ove važne odluke. I za to ona plaća visoku cijenu: ona i njezina obitelj već neko vrijeme primaju prijetnje i „bombardira" ih se verbalnim gnojem. Ginu Miller se ne napada samo politički zbog njezine inicijative, već i seksistički i rasistički na najodvratniji mogući način. Gdje je tu bila Theresa May, gdje su bili njezini Brexit-ministri da jasnim stavom poruče javnosti kako političke sukobe u Velikoj Britaniji treba voditi civilizirano a ne uz pomoć prijetnji smrću? Nigdje ih nije bilo!

Boris Johnson, David Davis i Liam Fox, trojici lidera frakcije koja podržava Brexit, očito je svako sredstvo dobrodošlo kako bi ušutkali oporbu. A pritom još uvijek nije stvarno jasno kako bi izlazak iz EU-a uopće trebao funkcionirati. A mnogi stručnjaci i osporavaju da će Velika Britanija i njezina privreda imati koristi od toga. Ali njegovi zagovornici Brexit slijede s kvazi-religioznom strašću i istom takvom iracionalnošću.

Kucnuo je čas parlamenta

Što se tiče EU-a, presuda u Londonu ne mijenja ništa na činjenicama: Unija i dalje čeka na to da Theresa Mey dobije potporu zastupnika i onda aktivira Članak 50. EU-ugovora iz Lisabona. Za parlament u Westminsteru je sad kucnuo čas u kojem se mora dokazati: predstavnici naroda kod Brexita moraju zaštititi interese britanskih građana. Tu se radi o pravima poslodavaca, potrošača ali i mnogo drugih stvari. I istovremeno moraju zaštititi demokratske tradicije svoje zemlje, tradicije koje su se našle u opasnosti nakon referenduma i opasnosti koju predstavljaju propagandisti Brexita.