Tramp ostaje nepredvidiv

Najblaži u ocjeni prvih 100 dana Donalda Trampa u Bijeloj kući je Erik Gomez iz slobodarsko-konzervativnog Thinktank instituta 'Cato'. Trampova spoljna politika se skoro uopšte ne razlikuje od spoljne politike koju je vodio njegov prethodnik Barak Obama. Tramp radi po principu miješanja političkog, diplomatskog i vojnog pritsika. Gomez naglašava da je problematično to što je on nepredvidiv, jer često mijenja mišljenje. A razlog za to, kako smatra Gomez, je da Tramp jednostavno ne razumije spoljnopolitičke odnose.

Tamo-vamo u spoljnoj politici

I Mihael Verc iz liberalnog Thinktank-a "Centar za američki progres" (CAP) to vidi na isti način. Prvi udarac kada je riječ o odnosima s Kinom, Tramp čini proračunato osjetljivim pitanjem da li Tajvan pripada Kini ili ne. "Time je, u jednom loše pripremljenom intervjuu, zapravo revidirao 40-godišnju američku poziciju samo da bi na kraju ponovo profitirao od Kineza." Predsjednik je, kaže, upao praktično u sve zamke koje su mu postavljene. 

On se okružio veoma konzervativnim i desno-ekstremnim savjetnicima. Među njima su mnogi oficiri, kao što je i ministar odbrane Džejms Metis, nekadašnji general američkog Korpusa marinaca. Tu je i nacionalni savjetnik za bezbjednost Mekmaster, visoko odlikovani i iskusni vojnik.

Kako dalje u spoljnoj politici?

Prijeti li dakle američkoj spoljnoj politici "militarizacija"? Erik Gomez sa 'Cato' instituta je uvjeren da Tramp neće prezati od upotrebe vojne sile. To se moglo vijdeti iz bombardovanja vojnog aerodroma u Siriji i položaja Islamske države u Avganistanu. Tome treba dodati i to da su SAD Saudijsku Arabiju pomogle vojno u jemenskom građanskom ratu  - a to je sukob iz kojeg bi SAD "trebalo da se povuku". 

SAD su proteklih nedjelja na krize poput ponovne upotrebe bojnih otrova u Siriji i situaciji u Avganistanu reagovale uvijek upotrebom vojne sile, kaže Gomez. On to označava kao "loš znak". I u tome se ne vidi kohernetna strategija u spoljnoj politici.

Paralele sa Kubanskom krizom 1962?

Džek Džejns sa "Američkog instituta za savremene njemačke studije" (AICGS) na Univerzitetu Džons Hopkins strahuje da se kriza sa Sjevernom Korejom može zaoštriti. Sjeverna Koreja ne posjeduje samo atomske bombe već je razvila i rakete dugog dometa. Džejns poredi situaciju oko Sjeverne Koreje sa Kubanskom krizom 1962, kada je američka vlada željela da spriječi stacioniranje sovjetskih nuklearnih bojevih glava i raketa dugog dometa. Tadašnji američki predsjednik, Robert Kenedi se savjetovao sa čitavom 'regimentom' eksperata i saradnika različitih ministarstava. Trampu nedostaju dobro potkovani savjetnici i opcije za djelovanje, posebno zbog toga što su mnoge pozicije u ministarstvima još uvijek upražnjene. Zbog toga se Trampov proces odlučivanja vodi 'instinktivno', kaže Džek Džejns iz 'Američkog insitituta za savremene njemačke studije."

Mihael Verc je zbog toga u svojoj konačnoj presudi kritičan. On kaže da je aktuelni američki predsjednik "strukutralno nesposoban da uči". Raspon Trampove pažnje je veoma mali. Nedostaje mu obrazovanja, radoznalosti, interesovanja za svijet. On se kao i do sada informiše prvenstveno putem konzervativnih njuz kanala. Njega pokreće to kada je voljen i ima potrebu da bude priznat. Donald Tramp je u osnovi jedan potpuno nepolitička ličnost, što je fatalna osobina za jednu od najvažnijih funkcija na svijetu.