Tramp „nema strategiju“ za Siriju

SAD i Zapad optužuju sirijsku vladu da je u Dumi 7. aprila izvršila napad nervnim gasom u kojem je ubijeno najmanje 70 ljudi, kako navode, pretežno žena i djece. Oni se u optužbama oslanjaju na tvrdnje takozvanih Bijelih šljemova, grupe koja sebe zove sirijskom civilnom zaštitom i koju je dosad uglavnom finansiralo britansko Ministarstvo spoljnih poslova. Predsjednik SAD Donald Tramp je tim povodom na Tviteru napisao da su ruski predsjednik Vladimir Putin, Rusija i Iran odgovorni za podršku predsjedniku Sirije Bašaru al Asadu koga je nazvao „životinjom". On je najavio oštru reakciju SAD a sirijske trupe su napustile više uporišta očekujući vazdušne napade. Sazvana je i hitna sjednica Savjeta bezbjednosti koja je prošla u atmosferi svađe između SAD i Rusije, ali nije bilo nikakve rezolucije niti dogovora o rješenju situacije.

Činjenica je da još nije razjašnjeno da li je uopšte bilo napada nervnim gasom. Organizacija za zabranu hemijskog oružja (OPCW), koja je zadužena da istraži slučaj, juče (9.4.) je izdala saopštenje u kojem piše: „Generalni direktor OPCW, ambasador Ahmet Uzumču, izrazio je duboku zabrinutost zbog navodnog napada hemijskim oružjem od 7. aprila u Dumi, Arapska Republika Sirija (...) Misija za utvrđivanje činjenica (FFM) trenutno sakuplja informacije svih raspoloživih izvora da bi ustanovila da li je upotrijebljeno hemijsko oružje." Rusija je izvještaje o napadu nervnim gasom nazvala „lažnim vijestima", a sirijska vlada odbacuje optužbe da je upotrijebila nervni gas.

Evo kako sve prati njemačka štampa:

„Ni Vašington ni Moskva ne bi trebalo da vide svoj interes u daljoj eskalaciji", piše list Kelniše rundšau: „Zato su oštri tonovi koji se sada čuju prije svega jedno: zveckanje oružjem. Zapad signalizira da neće tolerisati svaku povredu međunarodnog prava svakom diktatoru; Moskva signalizira da će podržati Asada po svaku cijenu, a Jerusalim – da ni u kom slučaju neće tolerisati dalje širenje iranskog uticaja u Siriji. Posljednja tačka je zapravo ona koja je opasna. Teheran predstavlja latentnu opasnost za Izrael, a ako ta prijetnja postane konkretna, bure baruta će eksplodirati."

A list Frankfuter rundšau objašnjava: „Ovdje se radi o jednom drugom frontu – onom između Izraela i Irana. Za Izrael su signali glavnog saveznika u Bijeloj kući sve protivrečniji. Pre nekoliko dana, Donald Tramp je htio da povuče sve vojnike SAD iz Sirije i tako definitivno prepusti teren Iranu i Rusiji. No, od vikenda, on opet prijeti snažnom vojnom intervencijom kako bi zaštitio sirijsko stanovništvo od budućih napada nervnim gasom. No, kada se povuče crta – američki predsjednik nema strategiju. Tramp bi htio da sirijsko poglavlje nekako stavi ad acta, i time samo još sve pogoršava".

I list Rajnpfalc se bavi ulogom Donalda Trampa: „Predsjednik SAD je zarobljenik svojih želja. Rat će se već završiti i on 'sa nama' nema ništa. Čini se da je zaista ušao u završnu fazu. Ali, on je bitno povezan sa budućom ulogom Amerike u svijetu. U najkobnije protivrečnosti trampovske politike spada to što predsjednik SAD s jedne strane želi da zaustavi širenje uticaja Irana na Bliskom istoku, ali hoće da napusti teren baš u Siriji. Ili to SAD neće učiniti?"

Dnevnik Nordvest cajtung procjenjuje da je „Vremenski okvir za snažnu vojnu intervenciju, koja bi mogla da zaustavi građanski rat, zatvoren kada se u Siriji angažovala Rusija. Sada Francuzi i Amerikanci, doduše, mogu da bace poneku bombu, ali sve što bi išlo dalje od toga, značilo bi rat sa Moskvom."

Priredio Saša Bojić