Topčić Polje prepušteno samo sebi

27- godišnja Maja Čolaković se s roditeljima i sestrom vratila u kuću u kojoj su živjeli prije poplava. Nakon što je prvi šok prošao, postale su vidljive stvarne razmjere štete: voda je uništila sve što je bilo u kući, poplavljen je i poslovni prostor.

Maja je zajedno sa sestrom radila u sportskoj kladionici koja se nalazila u roditeljskoj kući. “Sada više ne možemo ni raditi. Pola sela je još uvijek iseljeno. Većina živi u vojnoj kasarni u Zenici. Mi smo odlučili da se vratimo u kuću, ali ne znamo da li možemo početi popravljati bilo šta. Komisija je popisala štetu, ali niko nije rekao da li se u kući uopšte smije stanovati. Živimo ovdje na sopstvenu odgovornost.“

Ona navodi kako mnogi njeni prijatelji ne mogu ni razmišljati o povratku: “Kuća moje najbolje prijateljice je potpuno zatrpana i ona je bila prisiljena da odseli u Žepče.“

U noći između 13.- i 14. maja se oko 120 mještana Topčić Polja spasilo i smjestilo u obližnje tri kuće koje se nalaze na jednom uzvišenju i do kojih voda nije došla.

Vlasnik jedne od tih kuća je Salih Šehić: „Ja živim u Zenici i 2004. godine sam tamo doživio istu kataklizmu, jer mi je jedno kliište nakon obilnih padavina odnijelo kuću. Ovu novu u Topčić Polju sam sagradio prošle godine. Kada su došle poplave, nazvao sam brata i rekao da komšijama otvori vrata kuće i da se ko želi, tu smjesti.“

Potrebne razne mašine za čišćenje

Stanovnicima Topčić Polja sada trebaju razne mašine i bageri kako bi od lavina koje su nanijele poplave, očistili puteve i prilaze kućama. Potreban je i građevinski materijal za popravku kuća. „Treba se ukorititi i potok, te napraviti zaštitni zid da bi stanovništvo u slučaju sličnih elementarnih nepogoda u budućnosti bilo zaštićenije“, kaže Refija Čičak.

Ona je potpuno razočarana zbog toga što ni nakon četiri sedmice Topčić Polje nije dobilo adekvatnu pomoć: “Svako je prepušten sam sebi. Ljudima pomažu prijatelji, porodica. Neko uspijeva otkloniti ostatke lavina i obezbijediti prilaz kući. Drugi čekaju. Iskreno da kažem, ne znam šta čekaju.”

Ona navodi da u selu na raščišćavanju rade samo dvije firme: ”Dvije firme koje su angažovane nisu dovoljne. One imaju velike mašine koje ne mogu ući u svako dvorište. Znači ako hoćeš da ti se dvorište očisti, moraš platiti sam. Od državnih vlasti i drugih nadležnih institucija još nismo dobili nikakvu konkretnu pomoć. Ljudi se ipak vraćaju, iako kuće nisu sigurne.“

Stanovništvo i traume

Stanovništvo je tokom razornih poplava doživjelo traume i mnogi sada imaju psihičkih problema, kaže Refija: “Imam osjećaj da smo svi isti. Često plačemo. Svima nam treba kolektivna psihološka terapija. Ubija nas neizvjestnost, jer ne znamo da li ćemo ovdje moći ostati.”

Topčić Polje je ipak nakon skoro četiri sedmice konačno dobilo struju i pitku vodu. Problem je i dalje glavna kanalizacija koja prolazi pored kuća, čime se povećava opasnost od izbijanja raznih epidemija.

Suprug Refije, Esad Čolaković je ratni vojni invalid i cijelu porodicu trenutno prehranjuje svojom invalidninom koja iznosi nešto oko 200 eura. “Od toga sada treba kupiti i cement, eksere, daske, platiti režije.”

On navodi da zahvaljujući humanitarnoj pomoći koja je stizala sa svih strana, u Topčić polju trenutno ima dovoljno hrane, higijenskih proizvoda i odjeće. Nedostaje građevinski materijal. “U hrani nam je najveću pomoć pužila dijaspora. Za to nemam riječi. Svaka im čast!”

Uništena egzistencija

Sabahudin Hibić je u Topčić Polju živio sa suprugom i troje djece. I on pokušava sanirati štetu, ali bez pomoći je teško, kaže. Prije poplave Hibić je imao farmu ćurki i ona je bila glavni izvor porodičnih prihoda. “Posljedice su katastrofalne. Ostao sam bez kuće i posla. Prodajom ćurećeg mesa i prerađevina imao sam redovna mjesečna primanja i školovao djecu. Sada više nemam ništa. Potrebni su nam bageri, mali, srednji i veliki da bi smo mogli ući i u dvorišta koja su uska i teško dostupna.”

U kući Nihada Kobilice pomažu izviđači iz BiH i Hrvatske. Stolarija, namještaj i donji sprat su potpuno uništeni. “Mi svakodnevno radimo, lopatama, krampovima i ljudskom snagom. Prošlo je mjesec dana, ali još nismo dobili nikakve mašine za rasčiščavanje terena. Bez toga ne može. Razne opštinske i druge delegacije dolaze, slikaju se i odu.“

Iz Osijeka je u pomoć stanovnicima Topčić Polja došao jedan izviđački odred iz ovog grada. Zdenko Popović iz izviđača Slavonski Hrast doveo je ekipu iz Osjeka. “Iako i mi u Slavoniji imamo iste probleme, došli smo da pomognemo stradalima ovdje. Pokušavamo da podržimo jedni druge. “

U Topčić Polju je prije poplava živjelo oko 1.300 stanovnika. Više od polovine smješteno je u privatnim ili kolektivnim centrima u okolini. Zbog ogromnih šteta koje su pričinile poplave, oni ne znaju kada i da li će se uopšte moći vratiti u svoje kuće.