To nije bio duel

To nije bio duel. I to nije bila razmjena udaraca. Takozvani "TV-duel" najvećih njemačkih televizija, njih ukupno pet, bio je najslabiji od njegove premijere 2002. godine. To zapravo mnogo govori mnogo o njemačkoj politici, isto kao i o njemačkoj televiziji.

Sa umjesto protiv

Angela Merkel protiv (ili bolje rečeno - sa) Martina Šulca. Televizijski razgovor dvoje (trenutno saveznika u Vladi Njemačke) političkih protivnika sa četiri novinara ostao je razgovor bez publike.

Socijalna situacija u njemačkom društvu, u kojem ima napetosti uprkos privrednom rastu, skoro da nije ni pomenuto - na primjer teška situacija u kojoj se nalaze mnoge porodice, izazovi (takođe i šanse) koje dolaze s digitalizacijom i globalizacijom kada je riječ o zaposlenju i obrazovanju.

Umjesto toga se predugo govorilo (na samom početku sa ponovnim osvrtom na 2015) o prijemu i integraciji izbjeglica. Sigurno da i političari moraju da zauzmu stav prema bijesu kojeg u zemlji tu i tamo ima. Ali, tu je ponovo populizam udario na brižljivost i pedantnost političke svakodnevice. 

Neki aspekti spoljne politike bili su vrijedni pažnje. Kao prvo: politika prema Turskoj. I šefica CDU i šef SPD-a su najavili promjenu kursa: nema pregovora o carinskoj uniji, nema pregovora o pristupanju EU! SPD je dugo želio pregovore o pristupanju EU i dalje ostaviti otvorenim, dok Unija želi da ih spriječi. I zbog autokrate u Ankari, koji uzima Nijemce kao taoce, njemačka politika prema Turskoj se sada bitno mijenja.

Kao drugo, u kontekstu aktuelne eskalacije u Sjevernoj Koreji, koja u najgorem slučaju može da dovede do velikog rata, Merkel je mogla suvereno da predstavi svoja iskustva i skrene pažnju na svoje konstantne telefonske razgovore koje vodi s Moskvom, Pekingom, Seulom i Vašingtonom.

Treće: I Merkel i Šulc smatraju da je loše to što će se Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2022. održati u Kataru. Rijetko kad se čuje nešto tako jasno. Ali, trebalo bi ih na to uskoro podsjetiti kada otputuju u tu zemlju sa predstavnicima privrede.

No, ako je ovih 97 minuta išta pokazalo onda to da Njemačkoj više nije potrebna velika koalicija. Molim Vas, ne više. Već dugo, predugo, pod jednim krovom stanuju dvije partije. One se odavno ne podnose. TV-duel je pokazao da svako zna greške onog drugog. I da demokratiji treba jaka vlada. Ali, demokratiji je potrebna i jaka opozicija. A duel bez opozicije ne vrijedi ničemu. I to je sada ponovo svima postalo jasno.

U Njemačkoj od 2005. postoji samo jedan jedini duel dviije najveće partije. I to je u redu - jer njemački sistem je pouzdana parlamentarna demokratija a ne prezidijalni sistem  (tako je na primjer tokom nebrojeno mnogo TV duela lanisran Tramp). Njemački sistem poznaje izbor partija a ne predsjednika vlade. A dio parlamentarne demokratije je i programski rad i razgovor sa opozicijom. No, o obje ove teme se tokom sinoćnje večeri, u kojoj je više miliona NIjemaca bilo pred malim ekranima, govorilo premalo.