Tko se brine za žrtve silovanja u BiH?

M.Z. kao i njene dvije kćerke su silovane u ratu, u logoru u Foči. „Silovane smo, moje dvije kćerke i ja. Jednoj kćerki je tada bilo 14, a drugoj 13. godina. To mi je bilo najteže!“ sa suzama u očima govori ova žena. Logor je preživjela, ali strah i traume došle su poslije, jer nekadašnji život više nije mogla vratiti. Prosi da bi preživjela. „Makar čaja da imam... čaja... Ali nemam ni toga! Stvarno nemam. Jučer sam naprosila sebi krompira i luka" govori ona.

Nepostojanje adekvatne politike zapošljavanja jedan je od gorućih problema žrtava silovanja, tvrde predstavnici međunarodnog i bh. nevladinog sektora. Iako po Zakonu o civilnim žrtvama rata u Federaciji BiH silovane žene imaju prednost pri zapošljavanju, to nije slučaj i u praksi. Prema podacima udruženja koja brinu o ovoj populaciji svega desetak silovanih žena iz FBiH dobile su posao.

Brojni su problemi žena koje mjesečno primaju državnu pomoć u iznosu od 100 do 500 KM, dok samo na lijekove i osnovne troškove moraju platiti znatno više. Osim neadekvatne podrške i zaštite svjedoka, bh. i međunarodne organizacije ističu da su zabrinuti za trenutnu javnu percepciju silovanja u BiH, što rezultira stigmatizacijom i društvenim isključenjem žrtava silovanja.

Od 50.000 silovanja u BiH samo 12 dobilo sudski epilog

„Tokom rata u Bosni i Hercegovini je silovano oko 50.000 žena, a sudovi su za ove zločine izrekli presude u samo 12 predmeta", upozorava specijalna predstavnica UN-a za pitanja seksualnog nasilja tokom rata Margot Valstrom. „Žene koje su silovane tokom rata u BiH i dan-danas na ulici sreću svoje mučitelje. Mislim da je ovo veliki izazov za političko vodstvo u ovoj zemlji jer ono što silovanje čini jeste brutaliziranje čitavog društva. To nije samo slučaj u BiH nego i u drugim zemljama koje su pretrpjele rat. I u tim zemljama silovanje je najčešće prijavljivano krivično djelo jer nije na vrijeme adekvatno kažnjeno“, izjavila je Valstrom.

Ona ističe da je rat u Bosni i Hercegovini predstavljao neku vrstu prekretnice u provosuđu. „Sudska praksa tribunala, poput Haškog suda, dovela je do toga da silovanja budu priznata kao ratni zločin i zločin protiv čovječnosti“ naglašava Valstrom.

„Izuzev Suda BiH ne postoje kapaciteti na drugim sudovima za zaštitu svjedoka", ističe rezidentni koordinator UN-a u BiH Jurij Afanasijev. „Treba osigurati da barem 15 glavnih sudova imaju kapacitete za zaštitu svjedoka. Također trebamo povećati broj žena u policiji u BiH kako bi radile posebno na tim predmetima seksualnog nasilja protiv žena zbog posebne osjetljivosti slučajeva“ kaže Afanasijev.

Žrtve se ne osjećaju dovoljno zaštićenim

„Svjedokinje ratnih silovanja pred sudovima u Bosni i Hercegovini, te Međunarodnim krivičnim sudom u Haagu, ne osjećaju se dovoljno zaštićenim", jedan je od zaključaka studije koju je provela Međunarodna humanitarna organizacija za ženska prava Medica Mondiale. „Svjedočenje postaje teže jer su svjedokinje zabrinute za vlastitu sigurnost. Strah od reakcije društva je također veoma prisutan i otežavajući faktor u svemu. Želim istaći da se nasilje nastavlja ako društvo o takvim zločinima šuti!“ kaže Monika Hauser direktorica Medice Mondiale.

„Ukupni društveno politički ambijent u Bosni i Hercegovini je veoma nepovoljan za sve, posebno za žrtve silovanja", smatra psihijatar dr. Alija Sutović. „Živimo u vrlo depresivno vrijeme. U jednoj sveopštoj nesigurnosti, političkoj nedefinisanosti, u Frankeštajn državi. Silovanje je grozno! Žrtva silovanja ostaje trajno obilježena, osakaćena, traumatizirana...često doživotno“, govori dr. Sutović.

Ombudsmen za ljudska prava Jasminka Džumhur kaže da se Bosna i Hercegovina nalazi u kritičnom tranzicijskom momentu kada se mora suočiti s tim da je od mnogih međunarodnih tijela prepoznata kao kršiteljica ljudskih prava. „Ovih 15 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, nalazimo se u jednom začaranom krugu. Mladi kažu da se ne žele vraćati u prošlost, da se žele baviti budućnošću. Međutim, još nismo riješili ni dio problema onih koje su ostale povrijeđene tokom sukoba“ kaže Džumhur.

Hitno pomoći silovanim ženama – žrtvama rata

U Federaciji BiH usvojen je zakon na osnovu kojeg su žene, koje su silovane, u kategoriji civilnih žrtava rata. To pravo ne mogu ostvariti u Republici Srpskoj, zbog čega traže da zakon bude usvojen na državnom nivou. Jedan od razloga zbog kojeg se već godinama bore da i zakonski budu priznate kao civilne žrtve rata je to što žele je da zločin nad njima ne ostane nekažnjen, ali i da ih porodica i društvo prihvate.

U toku je proces razvijanja Strategije za poboljšanje statusa žena žrtava seksualnog nasilja u toku rata u BiH. Ova strategija trebalo bi da posluži BiH kao okvir da se osigura jednak pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, svim žrtvama širom zemlje, te da pokrene akciju da se počinioci ovog nasilja izvedu pred lice pravde, jer je to prvi preduslov za sprečavanje kršenja ljudskih prava.

Autor: Sanel Kajan

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić