Tijan Sila: „Znao sam da sam napisao dobru knjigu“

Tijan Sila voli svoju publiku, a i ona voli njega. Simpatični 42-godišnjak, koji je sa porodicom napustio Sarajevo  ratne 1994. godine, se rado šali na svoj račun. Kaže da je to je ponio iz djetinjstva. A, djetinjstvo, ono predratno, je bilo jedno normalno jugoslovensko djetinjstvo,  dok nije postalo nenormalno, ratno, priča Tijan Sila za DW.

Rođen  je u akademskoj porodici, već kao dijete je volio knjige, ali i svoje drugove s kojima se neumorno i bezbrižno  igrao. Bezbrižno, do prije početka rata. A onda je počelo neželjeno odrastanje. Smrt, granate, snajperisti. Dojučerašnja  igrališta  su preko noći postala opasna po život. Igrališta koja su se pretvarala u smetljišta.  Drugovi koji su u izgorjelim trafikama tražili porno-magazine koje su davali UN-vojnicima u zamjenu za hranu. Tijan Sila kaže da je nova knjiga upravo knjiga o njima.

„Meni je bilo nevažno šta jedem, za to su se morali brinuti roditelji. Ja sam čekao da dođe struja da bih mogao čitati stripove i slušati radio. Zato se knjiga i zove Radio Sarajevo. Bježao sam u neki svoj svijet,  svijet mašte“, kaže Sila za DW.

Bijeg iz Sarajeva 

1994. godine porodica uspijeva da napusti grad, tunelom do aerodroma i onda preko Zagreba odlazi u Njemačku. Prvo u Mannheim. „U Mannheimu mi je bilo teško, morao sam „svariti“ rat, bio sam prilično bolestan. Kad smo se preselili u grad Landau, se sve promijenilo nabolje. Tamo sam stekao prijatelje sa kojima sam osnovao jednu  muzičku pank grupu. Putovali smo i svirali, to me je psihički spasilo.“

I u školi je postajao sve bolji. I dalje je rado čitao, čitanjem sve bolje savladavao  njemački jezik. „Jedino što me pored muzike interesovalo su bile knjige, stoga mi je bilo najnormalnije da se upišem na studij germanistike i anglistike u Heidelbergu. Heidelberg je jedan od najljepših njemačkih gradova,naročito kad si student i ne moraš da plaćaš skupe kirije“, pričaTijan Sila.

Povratak bliže prijateljima

Nakon završetka studija se ipak  odlučuje da napusti Heidelberg i vrati se tamo gdje su ostali prijatelji, u Kaiserslautern gdje se zapošljava kao učitelj. 2017. godine piše svoju prvu  knjigu, „Tierchen unlimited“, koja je prevedena i na bosanski jezik pod nazivom „Zvjerčica Unlimited“. I tim prvim romanom, slične tematike kao „Radio Sarajevo“ biva veoma zapažen od njemačkih književnih kritičara.

Slijede romani „Die Fahne der Wünsche“i „Krach“, koji su doživjeli samo njemačka izdanja. Tijanu Sili je važno da najnovija knjiga bude što prije prevedena na bosanski jezik. “Da, to mi je jako važno, već vodim pregovore sa jednom izdavačkom kućom, tražimo dobrog prevodioca“. Da li mu je čudno da mu se knjige sa njemačkog prevode na njegov maternji jezik? „ Ne, nisam sam u stanju da ih pišem na bosanskom. Njemački je u međuvremenu  daleko više moj jezik“, kaže Sila.

Čiji je pisac Tijan Sila?

U Wikipediji piše da je Tijan Sila njemački pisac. Da li je? „Svejedno mi je šta tamo piše. Ja sam svoj čovjek i svoj  pisac,“ dodaje kroz smijeh.  Uozbiljuje se na pitanje o imenu, Tijan Sila je naime njegov pseudonim  jer on ne želi da otkrije svoje pravo ime. Šta želi? I dalje pisati, svirati, predavati u školi. I radovati se očinstvu i kćerkici koja je nedavno došla na svijet. I novim susretima sa publikom.

Nakon Berlina, slijede gostovanja u Kölnu, Essenu, Dortmundu, Freiburgu, Bremenu, Rostocku te švajcarskom Baselu.  „Znao sam da sam napisao dobru knjigu, no da ću imati toliko uspjeha nisam ni sanjao. Ne mogu se odbraniti od intervjua.“ I već sad se raduje ponovnom boravku u Sarajevu koji planira do kraja ove godine. Do tada će možda biti jasno kada bi se knjiga „Radio Sarajevo“ mogla pojaviti i na bosanskom i ko će je prevoditi. Naslov će sa sigurnošću ostati isti.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu