„Tiho brisanje“ Albanaca s juga Srbije

Istraživači Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji (YIHR) su od jula do septembra ove godine u opštinama Bujanovac, Preševo i Medveđa napravili desetine intervjua s pripadnicima albanske nacionalnosti čije su adrese pasivizirane. Na osnovu tih razgovora, ali i uvida u rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije o pasivizaciji adresa, kao i na osnovu podataka o promjenama biračkih spiskova, došli su do zaključka da je između 2012. i 2022. godine, kršeći Zakon o prebivalištu i boravištu koji nalaže da svaki državljanin Srbije ima pravo na adresu, MUP pasivizirao adrese za najmanje 4.000 Albanaca koji žive na jugu Srbije.

„Pasivizacija se isključivo dešava pripadnicima albanske nacionalnosti. Očigledno je da je to politički instrument koji se koristi da bi se promijenila demografska i etnička struktura juga Srbije", rekao je na predstavljanju publikacije „Pasivizacija adresa Albanaca u Preševskoj dolini kao diskriminatorna praksa", glavni autor izvještaja i istraživač YIHR, Marko Milosavljević.

Kako je izgledao proces pasivizacije?

Građani Preševa, Bujanovca i Medveđe ispričali su istraživačima YIHR da su im adrese pasivizirane, ali da ih o tome prethodno niko nije obavijestio. Uglavnom su to saznavali kada bi otišli u MUP da produže ili podnesu zahtjev za nova dokumenta. Tada bi ih policijski službenici usmeno obavijestili da dokumenta ne mogu da dobiju jer nemaju prijavljenu adresu.

- pročitajte još: Popis stanovništva: Koliko je stvarno Albanaca u Srbiji?

„Pošto ne dobiju pisano rješenje o pasivizaciji, ne mogu da podnesu žalbu. Policija im obično savjetuje da budu kod kuće narednih nekoliko mjeseci, pa da će policija ponovo provjeriti da li žive na toj adresi. Neki od njih su ostajali na toj adresi i po nekoliko mjeseci, nisu nigdje putovali, često nisu ni izlazili iz svojih sela. Policija se u tom periodu, ili pojavi nekoliko puta, ili se uopšte ne pojavi. Ishod je, međutim, uvijek isti – svim tim građanima adrese ostaju pasivizirane", rekao je etnolog i koautor izvještaja, Miloš Rašić.

Neki od onih koji su ostali bez adrese pokrenuli su spor pred Upravnim sudom. „Ta procedura može da traje i po dvije godine, i građani od nje odustaju i ostaju sa pasiviziranim adresama", navodi YIHR.

Svi imaju pravo na adresu

Prema Zakonu o prebivalištu i boravištu građana, policija može da provjeri da li neko živi na prijavljenoj adresi isključivo ako je za to prethodno dobio zahtjev suda, organizacija, pravnih i fizičkih lica. „Ako se utvrdi da neko ne živi na prijavljenoj adresi, MUP izdaje rješenje o pasivizaciji, a građanin u roku od osam dana ima pravo na podnese žalbu. Dakle, da traži da policija ponovo provjeri da li je on na toj adresi. Ako ne podnese žalbu, policija mu dodeljuje novu adresu – npr. adresu bračnog partnera, roditelja, itd. Ako građani i na to podnesu žalbu, policija je dužna da ponovo utvrdi privremeni boravak na prijavljenoj adresi", objasnio je Rašić.

On je dodao da je, na osnovu istraživanja YIHR, jasno da u slučajevima pasivizacije adresa građana Bujanovca, Medveđe i Preševa, MUP nije poštovao „gotovo nijedan segment“ procedura koje nalaže zakon. „Uz to, član 18 Zakona kaže da niko ne može trajno da ostane bez adrese. Dakle, svaki državljanin Srbije mora negdje da bude prijavljen. Trajno pasiviziranje adrese po zakonu moguće je samo ako neko više nije državljanin Srbije ili u slučaju smrti", naveo je Rašić.

Život s pasiviziranom adresom

Oni koji nemaju prijavljenu adresu, lišeni su gotovo svih prava: ne mogu da dobiju ličnu kartu, da se zaposle, sklope brak, da imaju zdravstvenu i socijalnu zaštitu ili biračko pravo. Ne mogu čak ni da se slobodno kreću, ukazuje YIHR.

Jedan od najvećih paradoksa jeste to što neki od ljudi s kojima su razgovarali istraživači Inicijative mladih zvanično nemaju adresu, iako su vlasnici imanja ili nekretnina i iako imaju dokaze da redovno plaćaju porez i druge obaveze.

„Najstrašnije je što ti ljudi nemaju predstavu kada će im i da li će im adrese ponovo biti dodijeljene", navodi Milosavljević.

Poricanje zvaničnika

Iako su im osnovna ljudska prava očigledno ugrožena, zvaničnici Srbije to u potpunosti negiraju, dok preciznih podataka o broju ljudi kojima su pasivizirane adrese nema.

Narodni poslanik Šaip Kamberi iz Pokreta za demokratsko djelovanje je 2020. godine u Skupštini Srbije od tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, Aleksandra Vulina, zatražio informacije o broju pasiviziranih građana od 2017. do 2020. godine u opštini Medveđa. Vulin je odgovorio da je u tom periodu u opštini Medveđa pasiviziran 1.751 građanin. On je dodao da nikom od njih „nije onemogućen pristup osnovnim građanskim pravima (…) jer su oni i dalje državljani Srbije i imaju sva prava koja iz tog statusa proizilaze". A kada mu je nekoliko mjeseci kasnije Kamberi uputio isto pitanje, za period od 2011. do 2017. godine, Vulin je odgovorio da o tome evidencija ne postoji.

Inicijativa mladih za ljudska prava je od policijskih uprava zatražila podatke o broju pasiviziranih građana za sve opštine u Srbiji od 2012. do juna 2023. godine, ali MUP im, međutim, nije dostavio podatke za opštinu Medveđa za period od 2020. do 1. juna 2023. godine. Do broja od 4.174 pasiviziranih građana, YIHR je došla na osnovu podataka koje je od Policijske uprave Leskovac dobio predsjednik opštine Preševo, Šćiprim Arifi.

Diskriminacija, strah, nepovjerenje

Zaključak da je riječ o diskriminaciji pripadnika albanske nacionalnosti, a YIHR argumentuje to podacima koje su dobili od aktivista na jugu Srbije. „Pasivizacija je selektivna i usmjerena samo ka Albancima na jugu Srbije. Do tog zaključka su naši sagovornici došli i zato sto što druge manjine ili Srbi iz njihovog okruženja nemaju problem s pasivizacijom", navodi YIHR.

Većina ljudi sa kojima je razgovarao tim Inicijative mladih u Preševskoj dolini živi u strahu. „S obzirom na osjetljivu situaciju u kojoj se nalazi albanska zajednica na jugu Srbije, naš izvještaj ne sadrži lične podatke ispitanika. Intervjue smo organizovali na mjestima koja su sami ispitanici određivali kao bezbjedna", objašnjavaju iz Inicijative.

U izvještaju se pominju i izjave zvaničnika Srbije za koje se pretpostavlja da su dodatno izazvale strah Albanaca jugu Srbije. Jedna od njih je i ona koju je 2019. godine dao Aleksandar Vučić, a koji je prilikom posjete Medveđi izjavio da je ta opština „bila i ostaće Srbija", podsjeća YIHR.

Cilj: smanjenje broja birača

Pasivizacija adresa za posljedicu ima brisanje Albanaca iz biračkih spiskova na jugu Srbije. Inicijativa mladih podseća na podatak Evropske asocijacije organizacija za monitoring izbora iz 2022. da je te godine u Preševskoj dolini oko 6.000 Albanaca izbrisano sa biračkih spiskova.

„Naši sagovornici iz Preševske doline ističu da je najveći problem politički cilj, a to je promjena demografske strukture pojedinih opština, targetiranje albanske zajednice na jugu Srbije i brisanje Albanaca s ovih prostora – u tihom smislu", zaključuje Inicijativa mladih za ljudska prava.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu