Zaokret

Sada se sve odvija filmskom brzinom. Drugi put u posljednja dva dana ministar unutrašnjih poslova istupa sa prijedlozima koji šalju signal da je prošlo vrijeme neograničene dobrodošlice u Njemačkoj. Procedura dogovorena Dablinskim sporazumom primijeniće se na sve izbjeglice. To znači, da Sirijci koji traže utočište moraju da podnesu zahtjev za dodjelu azila u zemlji u kojoj su prvi put kročili na tlo Evropske unije. Ukoliko ipak otputuju dalje i dođu u Njemačku, njemačke institucije ih mogu vratiti nazad u zemlju Evropske unije iz koje su došli.

Iz humanitarnih razloga, ali i da bi njemačkim institucijama olakšala mukotrpan posao, Angela Merkel je krajem avgusta za sirijske izbjeglice suspendovala proceduru iz Dablinskog sporazuma. Stotine hiljada izbjeglica su od tada došle u Njemačku, a među njima su i takvi koji se lažno predstavljaju kao Sirijci, jer im je uspjeh skoro zagarantovan. Tranzitne zemlje Evropske unije, koje bi u stvari bile nadležne za izbjeglice – Grčka, Mađarska, Hrvatska, Slovenija i Austrija jednostavno puštaju da prođu. Zašto da ne? Ljudi su htjeli u Njemačku, a Njemačka ih je primala. Međutim, tome sada mora doći kraj. Vlada je pod sve većim pritiskom da zaustavi reku izbjeglica.

Očekivana kritika

Kao što se moglo očekivati, sa svih strana kritikuju De Mezijera: to je neljudski, ne može se sprovesti, nije dogovoreno. Mnogo toga je povezano sa partijskom politikom, ali i sa raširenim stavom da je svako ograničavanje broja izbjeglica navodno nemoralno.

Najtačniji je argument da ponovno uvođenje procedure iz Dablinskog sporazuma neće imati praktične posljedice. Grčka je izuzeta iz pravila vraćanja izbjeglica u one zemlje Evropske unije u koje su izbjeglice prvo došle. A to je zemlja u koju stiže najviše izbjeglica.

Osim toga, prije nego što vrati izbjeglice, Njemačka mora znati u koju zemlju Evropske unije su one prvo došle. Izbjeglice će to da prećute. A, zemlje tranzita bi bile ponukane da puštaju izbjeglice preko svoje teritorije bez registracije, jer bi ih inače morale ponovo primiti. Tamošnje vlasti znaju da bi se u suprotnom u te zemlje vratile na desetine hiljada izbjeglica, što bi za države veličine Slovenije predstavljalo ogromno opterećenje. Berlin je dakle upućen na saradnju sa evropskim partnerima, ako želi da Dablinski sporazum ponovo stupi na snagu, iako je njemačka kancelarka u Evropskom parlamentu taj dablinski sistem označila kao praktično neodrživ.

Naposlijetku, opravdana je kritika, da bi njemačke institucije koje su nadležne za izbjeglice, ponijele još veći teret, ako žele da tačno ispitaju preko čije teritorije je svaka izbjeglica došla u EU. Procedura bi se usporila, odluka o zahtjevu za dodjelu azila bi se odgodile. Njemačka vlada u stvari želi da ubrza cijelu proceduru, a ovim potezom je usporava.

Ipak za zaokret

Uprkos svemu, zaokret u politici prema izbjeglicama je ispravan, i dolazi u pravo vrijeme. Radi se prije svega o poruci sopstvenom stanovništvu, ali i izbjeglicama i partnerima iz Evropske unije: Njemačka ne može da izađe na kraj sa beskonačnom rekom izbjeglica. Postupak Angele Merkel od početka je bio pogrešan. Sada drugi pokušavaju da za nju vade kestenje iz vatre.

Po anketama se jasno vidi da kancelarka gubi povjerenje zbog izbjegličke krize i da opada popularnost njenih demohrišćana (CDU), dok istovremeno jačaju desničarski populisti poput Alternative za Njemačku (AfD). Ukoliko umjerene partije uskoro značajno ne smanje priliv novih izbjeglica, prije ili kasnije će radikalne snage preuzeti primat.