Teško nasljeđe Aleksisa Ciprasa

„Priča ne počinje s Ciprasom, ne počinje ni sa Varufakisom. Priča počinje u potpunosti bez Grka, i na to se treba ponekad podsjetiti. Jer, kada je 1999. uveden evro ova sredozemna zemlja u tome uopšte nije učestvovala“, piše Johen Arnc u Berliner cajtungu i nastavlja: „Kada je Grčka 2001. uvela zajedničku valutu, predsjednik vlade u Atini se zvao Kostas Simitis – odnosno do prvih mjeseci 2004. kada se saznalo kako je Grčka u evrozonu ušla sa lažiranim podacima. Potom su došli drugi premijeri koji takođe ništa bolje nisu učinili u Atini. A Aleksis Cipras je naslijedio sve njihove greške, koje nije on napravio. I to je razlika, i upravo zbog toga je iz čiste pristojnosti bilo potrebno pozvati ga na nekoliko sati u Berlin kao ravnopravnog partnera a ne samo da se na njega gleda kao na problem“, piše Berliner cajtung.

„Vraćamo li se sada ponovo objektivnim razgovorima između Berlina i Atine?“, pita se komentator lista Vezer-kurir iz Bremena. „Hoće li konačno početi razgovarati jedni s drugima a ne jedni o drugima? U svakom slučaju je sastanak njemačke kancelarke Angele Merkel i premijera Grčke Aleksisa Ciprasa probudio malo nade. I Merkel i Cipras su se dobrano potrudili da ne dolivaju više ulja na vatru i umjesto toga poslali signale približavanja stavova“, piše dnevnik iz Bremena.

'Razgovarati, razgovarati, razgovarati'

Ziddojče cajtung istim povodom piše: „U ratu je uvijek istina prva žrtva, tako je jedanput rekao nekadašnji američki senator Hiram Džonson. A to važi i za svaki rat riječima pa i za ovaj koji bjesni između Nijemaca i Grka. A tome su doprinijele obje strane pa i Cipras i Merkel lično. Cipras – jer je pogrešno interpretirao svoj nacionalni izborni rezultat i pomislio da treba da izvrši političko prestrojavanje cijelog kontinenta. A Merkel jer je dozvolila svojim psima čuvarima iz CDU i CSU da napadaju svaki potez koji učine Grci.

Onda su Heleni paušalno karakterisani kao lijenčine, političari drugog reda, jedan grčki ministar je u emisiji ARD-a prikazan kao glupi dečko... A činjenica da, na izvoz orijentisana Njemačka država, na račun prezaduženih zemalja evrozone dobro zarađuje se jednostavno prećutkuje, kao i činjenca da su stroge mjere štednje donijete mahom u Berlinu u mnogim kriznim zemljama dovele do socijalnih nemira“, piše minhenski dnevnik.

„Tačno je to da su programi Angele Merkel s današnje tačke gledišta bili drastični. Njima se htjelo za kratko vrijeme postići mnogo, ali se zaboravilo na socijalne probleme. (...)

Demokratkinjama i demokratama danas nije ostalo mnogo sem dijaloga. A malo ko to zna tako dobro kao Merkel koja je u ukrajinskom konfliktu upotrijebila sistem 'razgovarati, razgovarati, razgovarati'. Mnogo više ovaj moto mora da bude upražnjavan između EU partnera. I sve dok Angela Merkel sa Aleksisom Ciprasom ne bude razgovarala toliko često kao sa Vladimirom Putinom, uvijek će biti više priče jednih o drugima nego jednih s drugima“, zaključuje SZZ.