Teror Hamasa: seksualno nasilje kao oružje

To su nepodnošljive slike i opisi iz centra terora. Tog 7. oktobra, na dan terora koji je izvršio islamistički militantni Hamas na 20 lokacija u južnom Izraelu, postalo je posebno očigledno ciljano nasilje nad ženama. Na društvenim mrežama kružile su slike kidnapovanih žena, neke od njih skoro bez odjeće, sa očiglednim povredama i krvarenjem.

Slike su pratili izvještaji o silovanju i ciljanom sakaćenju genitalija. A teroristi su sve to često radili pred očima djece. Grupa izraelskih stručnjaka o svemu tome prikuplja dokaze - najavili su to na konferenciji za štampu u Berlinu. Tu je bila i Mirit Ben Maio, bivša državna tužiteljka i sadašnja glavna inspektorka izraelske policije. „Navikla sam da tražim i prebirem po dokazima o zločinima. Ali, istraga ovih zločina je drugačija. To je nešto što nismo ranije vidjeli u Izraelu”, kaže.

Teroristi palestinskog Hamasa, koji Evropska unija, SAD, Njemačka i druge zemlje klasifikuju kao terorističku organizaciju, ubili su 7. oktobra oko 1.200 ljudi u Izraelu u pažljivo planiranom iznenadnom napadu iz Pojasa Gaze. Više stotina je povrijeđeno, a nekoliko stotina je zarobljeno i odvedeno u Pojas Gaze. I dalje se vjeruje da Hamas tamo drži više od 130 zatvorenika. Ubrzo nakon dana varvarskog terora, Elkajam Levi je osnovala građansku komisiju "Civil Commission on Oct. 7th by Hamas against Women and Children”.

Prema riječima advokatkinje Elkajam Levi, ovo tijelo, koje tvrdi da je nezavisno od vlade, ima za cilj da obezbijedi detaljne i opsežne dokaze za planiranu kampanju protiv žena i djece. Oni to vide kao pokušaj da se uništi budućnost. Elkajam Levi kaže da su ta djela nesumnjivo „zločini protiv čovječnosti“. Seksualno nasilje je namjerno korišteno kao oružje.

Scene užasa

Na konferenciji za novinare u Berlinu, prikazani su snimci na kojima se moglo čuti i vidjeti kako preživjeli opisuje silovanje žene od strane nekoliko Hamasovih terorista: Posljednji ju je ubio hicem u glavu tokom zločina, zatim su joj odsječene grudi. Ili pomoćnik iz izraelske spasilačke službe Zaka, koji izvještava o pronalasku surovo izmrcvarenih ženskih leševa sa sakaćenjima u intimnim predjelima. Ili osumnjičeni terorista koji, dok ga je saslušavao (neidentifikovani) Izraelac, priznaje da im je prije napada naređeno da siluju žene. U međuvremenu, američki mediji su se pozivali i na protokole ispitivanja prema kojima su teroristi ranije naučili da svojim žrtvama naređuju na hebrejskom da skinu pantalone...

Hamas je negirao da su njegovi borci počinili seksualno nasilje nad ženama.

Elkajam Levi i njenim koleginicama u kampanji nedostaje priznanje za ono što čine i empatija. Komiteti UN su od njih rano dobili dokaze – i nisu reagovali. Žene u UN takođe su dugo ćutale o zločinima. A nedavne izjave zvaničnika UN bile su, po njihovom mišljenju, „too little too late” - „premalo-prekasno”. Kao i izjava UN Women Njemačke – od 29. novembra: „Mi čvrsto stojimo na strani ljudi pogođenih Hamasovim nasiljem, posebno žena i djevojaka. Žao nam je što to nismo odmah jasnije saopštili."

"Nismo sami"

Raduje ih, kaže pravnica, što velike ženske organizacije i feministkinje postepeno progovaraju i vjeruju izjavama. Elkajam Levi opisuje svoj susret sa američkom pravnom naučnicom Ketrin Alis Mekinon (Catharine Alice MacKinnon (77), jednom od najznačajnijih feministkinja svoje generacije u SAD. Vjerovala je izjavama svedoka i to ju je sve potreslo. „Nismo sami", rekla je Elkajam Levi. „Sada postoje organizacije koje stoje uz nas širom svijeta."

One sada prvo žele da obezbijede što više dokaza. Do sada je, kaže advokatkinja Miki Rojtman (Roitman), obezbijeđeno oko 1.500 izjava svjedoka. Na internetu postoji mnoštvo video zapisa o samim zločinima i danima nakon njih.

Radi se o slikama koje se nikada ne zaborave, koje mogu slomiti ljude. Prema aktivistkinjama za ženska prava, zemlja i izraelsko društvo suočavaju se sa raznim izazovima zbog traume.

Advokatkinja Rojtman, društvena aktivistkinja i konsultantkinja za pitanja ženskih prava, misli na preživjele svjedoke. Ima žena koje su pretrpjele grozote, preživjele i onda pokušale da se ubiju. Kao primjer, Rojtman navodi i sudbinu osmogodišnjeg dječaka koji je bio svjedok zlostavljanja i ubistva svoje majke – i sada mora da živi sa tim. Masakr 7. oktobra mogao bi da traumatizira izraelsko društvo generacijama.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu