Sve više samoubistava među njemačkim vojnicima

Povjerenik Njemačkog parlamenta za vojsku i odbranu Helmut Kenigshaus predstavio je krajem protekle nedjelje svoj novi izvještaj. Ali u njemu nema ničeg naročito novog: samoubistva, razvodi brakova, porodični problemi... To je sve više svakodnevnica za pripadnike njemačke vojske, tj. Bundesvera: „Ako tu spiralu ne prekinemo, ona bi mogla da dovede do raspada čitavog sistema“, upozorava taj političar. Razlog za takvu situaciju jeste i nedostatak sredstava i opreme, baš kao i sve manje ljudi.

Kenigshausa naročito brine to što ima utisak da je sve više slučajeva samoubistava i pokušaja samoubistva. Svaki takav slučaj Bundesver je obavezan da prijavi parlamentarnom Povjereništvu, iako sam povjerenik tvrdi da u takvim izvještajima u većini slučajeva piše samo: „uzrok – privatni život“. On u to ne vjeruje. Uvjeren je da je pravi uzrok sve veće opterećenje u kasarnama i na zadacima. Osim toga, tu su i boravci u misijama u inostranstvu, ali i stacioniranje u dijelovima zemlje daleko od porodice i rodbine.

Kenigshaus je te svoje primjedbe iznio na jednoj manifestaciji Udruženja katoličkih vojnika u predavanju pod naslovom: „Nadređeni u današnjem Bundesveru: između druga i drila“. To udruženje njemačkih vojnika nije baš poznato po glasnim kritikama, ali su se i tamo čule žalbe na preveliko opterećenje i nesigurnost, kako među oficirima, tako i među podređenima.

Malo vremena za časnu tradiciju

Njemačka vojska je s razlogom ponosna na tradiciju koja od vojnika traži takozvano „unutrašnje rukovođenje“ (Innere Führung). To je koncept Bundesvera koji na vojnika gleda kao na građanina u uniformi. Kada se pedesetih godina prošlog vijeka osnivala vojska nove, poslijeratne Nemačke, zakonodavac nipošto nije htio vojnike poput onih iz nacističkog doba. Nakon svih zločina u Drugom svjetskom ratu, bilo je previše opravdanja da su oni samo „izvršavali komande“ i zato je „unutrašnje rukovođenje“ svakom vojniku Bundesvera ostavljeno kao posljednja instanca. To znači da u konačnici on ima pravo da sam procijeni kako da postupi. On ima pravo da pita za smisao nekog zadatka, on čak ima dužnost da uskrati poslušnost ako naredba predstavlja zločin. Bundesver nije vojna mašinerija, to su građani koji u tom trenutku nose uniformu svoje otadžbine.

Ali za tu dragocjenu tradiciju njemačke vojske, danas se, praktično, nema vremena. Oficirima ona čak predstavlja otežavajuću okolnost. Prema toj tradiciji, vojnicima bi se trebalo upravljati, a ne komandovati, brinuti o njima, a ne tjerati ih na nešto. Ipak, Kenigshaus tvrdi da je komandna struktura njemačke vojske, ipak, vjerna toj tradiciji i da vremenom postaje sve bolja. Ali prije svega, u misijama u inostranstvu ima i izuzetaka, onda kada se pretpostavljenom čini da „nema vremena za takve stvari“ i da komanda mora da se ispuni i tačka.

WC za žene dok krov prokišnjava

Povjerenik Njemačkog parlamenta za vojsku i odbranu priznaje da se, otprilike, svaka deseta žalba koja stiže na njegov sto, odnosi na problem sa pretpostavljenim. Ali problema ima još. Kada je riječ o ženama vojnicima, čini se da Bundesver i desetak godina nakon što i one mogu da služe i u borbenim jedinicama, ima problema da se pobrine za „ljepši pol“ u uniformi. Na sreću, slučajevi polnog napastvovanja izuzetno su rijetki, ali problem je često već i sam smještaj za žene u uniformama.

Načelnik centra za vojnu istoriju i društvene nauke, profesor Vinfried Hajneman takođe se slaže da tu ima brojnih problema, ali je, kaže, glavni taj da baš svuda mora da se štedi. Poseban problem su odvojeni toaleti i prostori za ličnu higijenu samo za žene, ali ako u kasarni na nekom mjestu prokišnjava krov, teško da će se naći novca i volje da se napravi kupaonica „samo za dame“.

Ali ono što je od svega najgore, smatra povjerenik Kenigshaus, jeste porodični život ženskih vojnika i vojnika. On tvrdi da prilikom obilaska kasarni, nailazi na čitave jedinice u kojima gotovo niko više ne živi u „normalnom“ braku i porodici. Postoje uvjerljivi izvještaji koji pokazuju da nakon duže misije u inostranstvu, kod svakog drugog vojnika „puca“ brak ili trajna veza. Zato se i bilježi drastično veći broj razvoda brakova kod vojnika,nego kod ostalog stanovništva slične socijalne pozadine.

Major Tobijas Brezdorf iznio je i sopstveni problem. On, naime, već dvije i po godine putuje na posao u udaljenu kasarnu, tako da porodicu viđa samo preko vikenda. To je, naravno, suviše malo, ali dodatni problem predstavlja i sistem školovanja jer bi njegova djeca, ako bi se porodica preselila, ušla u sasvim drugi školski sistem od onog u kojem su sada. U Njemačkoj je školstvo u nadležnosti svake savezne države i major kaže da „svoju djecu ne želi da tjera da isprobaju svih 16 školskih sistema u 16 saveznih država“.

Kenigshaus je obećao da će apelovati na nadležne ministre u saveznim državama da pokažu više razumijevanja za takve slučajeve, ali povjerenik za obranu njemačkog Parlamenta tu ne može mnogo uradi.