Sve manje učesnika na uskršnjim marševima

„Politička kriza u Ukrajini budi strah od novog vojnog konflikta. Mnogi žele mir, ali na tradicionalnim uskršnjim marševima je malo učesnika“, piše „Tagesspiegel“.

„U nekoliko njemačkih gradova je na uskršnjim marševima učestvovalo nekoliko hiljada ljudi. 80-ih godina je zbog utrke u atomskom naoružanju Istoka i Zapada na ulice izašlo i do milion ljudi. Uskršnji marševi se završavaju u ponedjeljak (21.4). Organizatori očekuju da će se pored ostalog u Hamburgu i Frankfurtu okupiti više hiljada ljudi. Tačno 100 godina od početka Prvog svjetskog rata i 75 godina nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, ove godine je u centru pažnje uskršnjih marševa mogući oružani konflikt u Ukrajini. Širom Njemačke je od petka održano više od 90 prigodnih manifestacija. Prošle godine ih je bilo samo 80. Broj učesnika na uskršnjim marševima je, kao što pokazuje i istorija njihovog održavanja, dosta različita“, podsjeća novinar lista „Tagesspiegel“.

Predsjednik Njemačkog saveza sindikata (DGB) Harald Fiedler, je pozvao sve poslodavce i radnike da učestvuju na uskršnjim marševima. „100 godina od početka Prvog svjetskog rata i 75 godina od početka Drugog svjetskog rata iz istorije trebamo naučiti lekciju“, rekao je Fiedler prenosi „Frankfurter Rundschau“.

„Na ovogodišnjim uskršnjim marševima se prisjeća na prvi svjetski rat. I tada je bilo primjetno veliko ´anti-ratno raspoloženje´. Parole iz 1914. godine i danas važe. One glase ´položimo oružje´. Učesnici uskršnjih marševa su protiv učešća pripadnika njemačke vojske (Bundeswehr) u inostranstvu i izvoza oružja. Oni žele zabraniti da vojska koristi bespilotne letjelice, atomsko oružje i nagazne mine. Također žele njihovo uništavanje. Oni se također zalažu za izbjeglice i zaštitu ljudi koji su zbog rata, nasilja i diskiriminacija napustili svoju domovinu i koji traže humanu životnu perspektivu“, podsjeća „Frankfurter Rundschau“.

Kako se Bugari pripremaju za Njemačku?

„Bugarska je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta. Gimnazija ´Galabov´ slovi za najbolju školu u zemlji. Njen jedini cilj je učenike dobro pripremiti za odlazak u Njemačku“, piše „Die Welt“.

„Direktorica gimnazije Vera Katrandzieva kaže ´imamo najbolje učenike´. ´Onaj ko završi našu školu ne ostaje u Bugarskoj nego odlazi na studiranje u Švajcarsku ili Englesku. Međutim, većina odlazi u zemlju koju Bugari generacijski vole – Njemačku´, kaže direktorica. Godišnje se u ovu školu prijavi 3.000 učenika, ali samo 200 dobije mjesto. Učenici u ovoj školi nastavu pohađaju paralelno po dva nastavna plana i programa. Onaj ko izdrži, nakon završetka 12 razreda ne dobija samo bugarsku, nego i njemačku diplomu što im u znatnoj mjeri olakšava upis na neki od njemačkih fakulteta. Godišnje 180 učenika koji su završili gimnaziju „Galabov“ odlaze u Njemačku“.

„Bugarska nije samo najsiromašnija zemlja u Evropi, nego je jedna od najsiromašnijih u svijetu. Otkako je 2007. godine ušla u EU cijene su porasle za 13 posto. Srednji sloj društva često ni sam ne zna kako da plati račun za struju. Ljubav Bugara prema Njemačkoj ima dugu tradiciju. Nakon bugarske nezavisnosti od Otomanskog carsta u Bugarsku je došao jedna princ iz Njemačke. Bugarska je u prvom i Drugom svjetskom ratu bila na strani Njemačke. U zemlji se nalazi 25 njemačkih škola. U Njemačkoj je trenutno prijavljeno 150.000 Bugara, a broj useljenika iz Bugarske u Njemačku se od 2008. godine stalno povećava. Od početka godine Bugari imaju slobodan pristup njemačkom tržištu rada. 25 posto Bugara u Njemačkoj su akademski obrazovani, 72 posto je zaposleno dok 10 posto prima socijalnu pomoć. Bugari koji u Njemačkoj primaju socijalnu pomć su uglavnom Romi“.

U gimnaziji „Galabov“ nemaju suosjećanja sa oko 700.000 Roma u zemlji. „Romska djeca se takoreći mole da idu uškolu. Međutim, njihovi roditelji to ne žele“, kaže direktorica. U ovoj gimnaziji među 1.000 učenika nema ni jednog Roma. Prosječna ocjena u gimnaziji je 4,8. Bugarski učenici kažu da su Evropljani. Da bi došli u Njemačku, bar privremeno, dnevno uče po 12 sati. Jedna od učenica kaže da već ima lošu savjest jer će odlaskom na studiranje u Njemačku na cjedilu ostaviti svoju otadžbinu“.

Autor: Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić