Sumrak velikih partija u Berlinu

Izbori u metropoli indikativni su za cijelu zemlju koja će sljedeće jeseni na parlamentarne izbore, pa im očekivano svi njemački listovi posvećuju brojne analize i komentare:

„Velike partije su postale manje, ne samo u Berlinu. One su manje i zbog toga što su male ojačale, i više ne mogu biti posmatrane kao politička pigmentna fleka“, piše Heribert Prantl, urednik političke rubrike uglednog Zidojče cajtunga. „Međutim Njemačka ne postaje manje demokratska ukoliko su za sastavljanje vlade potrebne tri umjesto dvije partije. (…) Uspjeh AfD je alarm koji nam govori da se ne podrazumijeva da će društvo biti i ostati liberalno. Ne podrazumijeva se da su manjine (tu se ne radi samo o izbjeglicama) poštovane i da će tako ostati. Naposljetku, ne podrazumijeva se ni da svi vole demokratiju i da će tako ostati. Jedna manjina psuje demokratiju rječju sistem. Ta riječ nije potpuno pogrešna: demokratija je najbolji operativni sistem za državu i društvo. Sa njom je kao sa prosvijećenošću: demokratija ne pada sa neba i ostaje večno. Ona mora uvijek iznova da se uči. Živimo u vrijeme učenja.“

Prantl piše da izborni uspjesi AfD unose nervozu u druge partije. „Kako jedan dio rukovodstva AfD govori u nacionalističkom maniru, ostali se ponašaju kao da je glas za AfD zapravo glas za Četvrti Rajh. Ne treba pretjerivati, čak i kada odbijate ideje AfD. To je retro-partija, to je fajront-partija koja traži izlazak iz EU, evrozone, NATO, kraj tolerancije koja se u ovoj zemlji etablirala. To je partija koja zamišlja Njemačku kao veliko dvorište sa tradicionalnim figurama patuljaka: ah kako je nekada u onoj Njemačkoj bilo lijepo – navodno. Uprkos otrovnim parolama o izbjegličkoj politici, AfD bi bio tek upola interesantan kada ostali ne bi na svaki njihov vjetrić tumačili kao oluju, stalno coktali i ponavljali iju, iju.“

Frankfurter rundšau piše da demokratska Njemačka konačno mora da se suprotstavi populizmu. Prema pisanju tih novina, demohrišćani Angele Merkel to nisu uradili u dovoljnoj mjeri. Čak su, nizom mjera poput zabrane burke u javnim institucijama i protjerivanjem izbjeglica koje njemaju pravo ostanka, pokušali da spriječe dalje osipanje svog biračkog tijela. „CDU je u nedjelju opet dobila packu jer se – počevši od šefice stranke Angele Merkel – ne može odlučiti između prilagođavanja udesno i liberalnog držanja. Pokušaj CDU da se prilagodi fantazijama AfD o ograđenoj Njemačkoj sada se može proglasiti propalim.“

Ljevičarski Tagescajtung piše da je izvjesno formiranje crveno-crveno-zelene koalicije i tu koaliciju naziva pravom alternativom za Njemačku: „Društvena ljevica ima stari problem: uvijek je tako kritična. Naspram svega što je desno, ekstremno desno i desnoekstremno. Tu su svi sa ljevice jedinstveni. Ali još mnogo više zakeranja ima kada se ljevičari među sobom o nečemu ne slažu. Jer tu se radi o detaljnima i o suštini. Tu se SPD svađa sa Ljevicom, Ljevica sa Zelenima i Zeleni sa SPD-om. I tada se koalicije, ako je moguće, sklapaju sa demohrišćanima. Baš se tako desilo u Meklenburgu-Prednjoj Pomeraniji, gdje se SPD odlučio za nastavak saradnje sa demohrišćanima i time protiv saradnje sa Ljevicom“, piše novinar Gereon Asmut.

„U Berlinu praktično treba zahvaliti AfD-u. Jer ubjedljiv ulazak ekstremnih desnih populista u skupštinu ima prijatnu nuspojavu da velika koalicija ni matematički nije moguća. I da SPD, Zeleni i Ljevica moraju da se saberu jer su ostale teoretski moguće koaliciji politički besmislene. Time projekat crveno-crveno-zeleno o kojem se godinama diskutuje konačno dobija konkretni oblik. Ovog puta se ne radi o egzotičnoj periferiji poput Tiringije, gdje Levica čak predvodi takvu koaliciju. Ovog puta se radi o glavnom gradu godine 2016. I naravno, godine 2017, kada su izbori za Bundestag.

Trodijelna koalicija koja će ubuduće vladati Berlinom zato nosi posebnu odgovornost. Ne radi se samo o tome da se pojača gradnja socijalnih stanova i da se suprotstavi ludačkim kirijama. Ne radi se samo o više biciklističkih staza u cilju ekološke reforme metropole. Ne radi se ni samo o očuvanju otvorenog društva u Berlinu. Pri svim tim temama radi se i o tome da je ovakva koalicija – moguća. Da lijevi trijumvirat pod vođstvom SPD može da vlada – kao prava alternativa za Njemačku.“