Sudbonosni bijeg - fotografije jedne krize

Putovanje povezano sa velikom patnjom i opasnostima za tijelo i dušu. Bježeći od rata i bijede se 2015. i 2016. godine više stotina hiljada ljudi, prije svega iz Sirije, preko Turske uputilo za Grčku. Na ostrvima Lesbos, Hios i Samos u izbjegličkim centrima se još uvijek nalazi oko 10.000 ljudi. Od januara do maja 2017. godine je došlo više od 6.000 novih izbjeglica.

Više miliona ljudi je 2015. i 2016. godine iz Turske i Grčke pokušalo preko „balkanske rute“ doći u zapadnu Evropu – i to pješice preko Makedonije, Srbije i Mađarske. Izbjeglički talas je prekinut tek kada je ruta zvanično zatvorena i kada su mnoge zemlje zatvorile granice. Najveći broj izbjeglica u Evropu danas dolazi preko Sredozemlja.

Ova fotografija je šokirala svijet: u septembru 2015. godine je na tursku obalu isplivalo mrtvo tijelo trgodišnjeg Aylana Kurdia iz Sirije. Fotografija se širom svijeta proširila preko društvenih mreža i postala simbol sirijske izbjegličke krize. Nakon toga se čulo da „Evropa ne smije dugo čekati“.

Znajući da njihov izbjeglički put kroz Evropu neće još dugo biti otvoren, više hiljada očajnih izbjeglica je ušlo u prepune vozove i autobuse u Hrvatskoj. Nekoliko dana kasnije u oktobru 2015. godine je Mađarska zatvorila svoje granice. Paralelno sa zatvaranjem granice je Mađarska otvorila kontejnersko naselje u kojem izbjeglice žive dok ne budu riješeni njihovi zahtjevi za azil.

Pažnju medija je privukao događaj u kojem je kamermanka iz Mađarske izbjeglici iz Sirije poturila nogu dok je noseći dijete u ruci pokušavao proći kroz policijsku blokadu u mjestu Röszke u blizini granice sa Srbijom. Bilo je to u septembru 2015. Na vrhuncu izbjegličke krize je u Njemačkoj povećan broj napada na izbjegličke prihvatne centre.

Zvanično zatvaranje „Balkanske rute“ u martu 2016. godine je dovelo do nereda na graničnim prelazima. Više hiljada izbjeglica se našlo u bezizlaznoj situaciji. Došlo je i do policijskog nasilja. Mnogi su pokušali zaobići granične prelaze, kao što je bio slučaj na grčko-makedonskoj granici.

Dijete u prašini i krvi: fotografija na kojoj je petogodišnji Omran iz Alepa je šokirala javnost i 2016. godine postala simbol užasa sirijskog građanskog rata i patnje civilnog stanovništva. Godinu dana kasnije se pojavila fotografija na kojoj je Omran nasmijan. Asadove pristalice su kritikovale što je fotografija korištena u propagandne svrhe.

Muškarac iz Sirije sa djetetom u naručju na grčko-makedonskoj granici u blizini mjesta Idomeni. On se nadao sigurnosti u Evropi – za njega i njegovu porodicu. Prema dogovoru iz Dablina zahtjev za azil u jednoj zemlji EU se podnosi u onoj zemlji u koju je podnosilac zahtjeva prvo kročio. Zbog toga su mnoge izbjeglice vraćene. Prije svih su preopterećene bile Grčka i Italija.

Njemačka ostaje destinacija broj jedan za mnoge izbjeglice iako je politika prema izbjeglicama i tražiocima azila njemačke vlade zbog velikog broja izbjeglica postala restriktivnija. Ni jedna zemlja u Evropi nije prihvatila tako mnogo izbjeglica kao Njemačka. Ukupno 1,2 miliona. Angela Merkel je postala ikona za mnoge izbjeglice.

Na sjeveru Francuske je policija uklonila izbjeglički kamp u Calaisu. Prilikom uklanjanja kampa u oktobru 2016. godine je došlo do velikog požara. Oko 6.500 stanovnika kampa je raspoređeno u druge prihvatne centre u Francuskoj. Šest mjeseci kasnije humanitarne organizacije govore o mnogim maloljetnicima koji kao beskućnici žive u okolini Calaisa.

Brodovi civilnih i državnih spasilačkih službi su stalno u akciji. Uprkos ekstremnoj opasnosti koja ih očekuje na izbjegličkom putu mnogi bježe od siromaštva i rata u svojim domovinama i bolje sutra traže u Evropi. Gumeni čamci prepuni ljudi u Sredozemnom moru uglavnom zapadaju u nevolje. Samo 2017. godine je život izgubilo oko 1.800 ljudi. 2016. godine je stradalo više od 5.000 ljudi.

Stotine hiljada izbjeglica iz Subsaharske Afrike i Bliskog istoka u libijskim centrima čeka prevoz za Evropu. Krijumčari i trgovci ljudima kontrolišu te poslove. Stanje u centrima je katastrofalno, upozoravaju organizacije za zaštitu ljudskih prava. Očevici govore o robstvu i prisilnoj prostituciji. Bez obzira na sve izbjeglice i dalje sanjaju o Evropi.