Suživot Bosanaca i medvjeda je normalnost u BiH

List Der Standard svoju priču započinje susretom 72-godišnjeg Milana sa jednim medvjedom, ispričanu jednoj radijskoj postaji. Milan je opisao kako se životinja uspravila na dvije noge, otvorila čeljust i pokazala zube. Milanu je u tom trenutku postalo jasno „tko je ovdje pametniji“. Mahnuo je medvjedu koji se potom zaputio u smjeru „Milenkića“, a on u smjeru „Rastišta“.

Bosanski medvjed tokom rata pobjegao u u Italiju

List dalje napominje da, za razliku od Austrije, u bh. šumama sve do danas žive mnogi smeđi medvjedi: „O tim životinjama širokih ramena s moćnim, ali ujedno nespretnim hodom postoji bezbroj priča i Youtube-videa o tome kako se penju u kontejnere za smeće, igraju s čunjevima na cestovnim rubovima ili dodiruju vozila koja prolaze. U ratu 1990-ih godina je jedan bosanski smeđi medvjed pobjegao čak u Italiju.“

Autorica članka Adelheid Wölfl napominje da čak postoji sezona lova na medvjede u Republici Srpskoj od 1. listopada do 15. svibnja. Ali postoji i ilegalni lov te neki seljaci zakon uzimaju u svoje ruke, ispričao je autorici austrijskog lista Jovica Sjeničić iz Društva za Istraživanje i zaštitu biodiverziteta iz Banje Luke. To se, piše ovaj list dalje, dogodi onda kad te seljake naljuti što neki medvjed napadne veći broj ovaca.

Medvjedica Maša pitoma poput psa

Katkad se može naići na neku od kuća u brdima koje nude medvjeđe meso, piše Standard, ali se generalno na Balkanu cijeni ove životinje. „U životu medvjeda i ljudi, koji u BiH žive jedni pored drugih, nema sumnje u pogledu hijerarhije. Ako šetate šumom, najbolje da zviždukate glasno kako bi medvjedi znali da ste tu, ali da pritom držite odstojanje. Ali i tu ima i nekoliko izuzetaka. Na primjer Maša, medvjedica koja je kao prihvaćena i odgojena kod ljudi kao mladunče i s kojom se možete igrati kao s psom. Zaoštrenih diskusija kao u središnjoj Europi, gdje je suživot medvjeda i čovjeka sveden na pitanje ili medvjed ili čovjek, u jugoistočnoj Europi nema. Jer na Balkanu postoji puno esencijalnijih životnih problema i izazova – ali i ne toliko sportaša koji se prepuštaju svom hobiju u divljini", piše Der Standard.

Pa ipak, napominje dalje ovaj list, „i bosanski smeđi medvjed, koji je strogi vegetarijanac, što neke ljude začuduje – spada među ugrožene divlje životinje. Populacija ovih medvjeda u BiH se procjenjuje na 600 do 700 životinja. U Republici Srpskoj u međuvremenu postoje i Interventni timovi za medvjede, koji se brinu i o risovima i vukovima. Razvijen je i menadžment-plan za smeđe medvjede, prvi takav u jednoj europskoj zemlji koja nije članica EU-a."

Čim vidi medvjeda, Dušan brže-bolje hita kući

Autorici članka Jovica Sjeničić pojašnjava da do problema uvijek dođe kad čovjek prodre u stanište medvjeda, na primjer tokom lova ili planinarenja. Sjeničić ujedno priznaje da je svakako problematična stoka koju se ne čuva, kao i košnice. „U Hercegovini je, priča Sjeničić, jedan medvjed opustošio trideset košnica i nasladio se s 40 kilograma meda. A o pastiru Dušanu Sikimiću se priča da, čim bi na horizontu vidio medvjeda, brže-bolje otrčao kući u Ljubomišlje i svojoj obitelji rekao da je bolje da strada ovca, nego on", priča Sjeničić za list Der Standard.

List također prenosi izjavu Amine Hrković s veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu o tome da medvjedi zbog klimatskih promjena sve češće silaze u naseljena područja u potrazi za hranom kao i da tako može nastati „velika ekonomska šteta". Hrković ističe da je stoga važna suradnja sa susjednim zemljama, „jer medvjedi ne poznaju državne granice". Ujedno napominje i da „ljudi na Balkanu već tisućama godina žive rame uz rame s medvjedima", prenosi austrijski list Der Standard.

Pripremila: Marina Martinović

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu